Najnovije vesti
Početna » Poljoprivreda » Stočarstvo » Enzimi bakterije kao dodaci silaži daju bolji kvalitet

Enzimi bakterije kao dodaci silaži daju bolji kvalitet

Enzimi bakterije – dodaci koji mogu biti različitih hemijskih, fizičkih i fizioloških karakteristika, po potrebi dodaju se pripremljenoj masi za siliranje, da bi poboljšali fermentaciju, očuvali i povećali kvalitet silaže, smanjili gubitak hranljivih materija i ujedno poboljšali ukus, miris i druga svojstva silaže. Oni se mogu upotrebljavati kao prirodna-ugljenohidratna hraniva, ili se koriste na bazi prirodnih ili sintetičkih jedinjenja kao što su bakterijsko – enzimski inokulanti, neproteinska azotna jedinjenja (NPN), sredstva za veštačko zakišeljavanje, a sve ušestalije i adsorbensi toksina, minerali i drugi manje značajni dodaci.

Mlečnokiselinske bakterije i enzimi

Biljkama koje se teško siliraju kao što su razne vrsta trava i leguminoza gde spadaju i deteline, lucerka, soja, grašak ali i one biljke na čiji sastav i rast je uticala suša siliraju se dodatkom sojeva mlečno-kiselinskih bakterija i enzima. Mlečno-kiselinske bakterije (iz rodova Lactobacillus, Streptococcus i Pedicoccus) podstiču fermentaciju ugljenih hidrata, odnosno ubrzavaju pretvaranje šećera iz biljaka u mlečnu i sirćetnu kiselinu čime se brzo smanjuje pH silirane mase sa 6 – 7 na 3,8 – 4,2 i sredina postaje dovoljno kisela što je neophodno za proces siliranja. U procesu siliranja glavni proizvod mikrobiološke aktivnosti je mlečna kiselina koja predstavlja poželjan i potreban konzervans u silaži.

perko setva kukuruz soja silaža kvalitet mikotoksini kako krmni sirak

Enzimi bakterije kao dodaci silaži

Potrebno je znati da postoje dva tipa mlečne fermentacije i to su homofermentativni i heterofermentativni tip, a zasnivaju se na aktivnostima istoimenih sojeva bakterija koje omogućavaju stvaranje mlečne kiseline.

  1. Homofermentativne bakterije mlečne kiseline su poželjnije, jer fermentišu složene šećere (glukozu i fruktozu) i pretvaraju u mlečnu kiselinu.
  2. Heterofermentativne bakterije mlečne kiseline su manje efikasne jer fermentacijom pomenutih šećera pored manjeg dela mlečne kiseline, dobija se i sirćetna kiselina, ali i ne poželjni etil-alkohol i ugljen dioksid.

Smanjenje pH vrednosti, odnosno uspostavljanje kisele sredine je brže pri radu homofermentativnih bakterija, jer se stvara više mlečne kiseline, koja se javlja sa koncentracijom do 2% u silo masi  što omogućava inhibiciju svih štetnih mikroorganizama. Na bazi pomenutih tipova fermentacija, postoje i mikrobiološki inokulanti različitog sastava.

Savremeni komercijalni aditivi u vidu mikrobioloških inokulanata  predstavljaju preparate mlečnih  bakterija, same ili u kombinaciji sa celulitičkim enzimima. U procesu fermentacije, visoki nivo mlečne kiseline je vrlo poželjan jer omogućava kiselu sredinu koja se dejstvom ovih kiselina vrlo brzo uspostavlja, ali pokazuje i znatne nedostatke jer je slabog antifungalnog karatera, odnosno nema sposobnost sprečavanja pojave gljivica, kao i kvasaca i plesni u siliranoj masi.

Za razliku od mlečne, sirćetna i propionska kiselina koje se stvaraju u hetero – fermentativnom tipu svojim prisustvom onemogućavaju procese  formiranje štetnih aerobnih mikroorganizama. Pri odabiru vrste mikrobioloških inokulanata pri siliranju treba posebnu pažnju posvetiti cilju koji određeni inokulant treba da doprinese. Imajući u vidu predhodno istaknuto, preporučljivo je izabrati inokulant koji ima kombinaciju oba tipa bakterija mlečne kiseline.

Enzimi su supstance proteinske prirode i obavljaju hidrolizu strukturnih ugljenih hidrata (u vodi teško rastvorljivih) i na taj način obezbeđuju dodatne količine šećera za potrebe mlečno kiselinskog vrenja biljaka koje se zbog nedostatka lako rastvorljivih ugljenih hidrata teško siliraju. U ovu grupu ubrajau se celulaza, hemicelulaza, pentozanaza, amilaza i dr. Prednost ovih inokulanata je, dakle, što doprinose stvaranju većih količina šećera koji lako i brzo fermentišu u mlečnu kiselinu i skraćuju proces fermentacije. Njihovim dejstvom na proces, silaža počinje ranije da se koristi. Pored primarnih prednosti, ovi aditivi doprinose smanjenju razgradnje  proteina i stvaranja neproteinskog azota. Utvrđeno je da su ekološki bezbedni. Zbog efikasnijeg konzervisanja silažne mase vodeći proizvođači proizvode mikro-biološke aditive sa izrazito visokom koncentracijom bakterija mlečnih kiselina. Njihovom upotrebom omogućava se siliranje 10 t zelene mase sa 10 g aditiva, čime minimalno opterećuju cenu silaže. Apliciraju se jednostavno pomoću priručnih prskalica koje se primenjuju u voćarstvu i ratarstvu. Silaže pripremljene uz dodatak bakterijsko-enzimsih inokulanata, zbog efikasnijeg i bržeg procesa fermentacije mogu se koristiti znatno ranije od netretirane silo-mase, već posle 2-3 nedelje po završetku siliranja.

Dragoljub Krajnović dipl.ing
PSSS Padinska Skela

Pročitaj i ...

izbor jaja proteini nosivost jaja tretman jaja

PROTEINI nosivost koka nosilja, energija

PROTEINI  nosivost koka nosilja. Potrebe kokoši nosilja u pojedinim hranljivim materijama u zavisnosti od životnog …

Leave a Reply