Najnovije vesti
Početna » Voćarstvo » Mikotoksini u voću preventivne mere zaštite

Mikotoksini u voću preventivne mere zaštite

Mikotoksini u voću

Mikotoksini u voću – Može doći do pojave nepoželjnih supstanci u plodu – koji su to mikotoksini u voću i preventivne mere protiv njihove pojave? Kako se ponašati ako su već prisutni na plodovima? Mikotoksini su sekundarni metaboliti gljiva koji su toksični za čoveka i životinje. Opasni su zbog visoke toksičnosti u malim količinama, kao i zbog odsustva naizgled nekog upozorenja koje se može primetiti prilikom uzimanja hrane.

Kontaminacija MT poznata je od pre 2.000 godina, ali su bolesti povezane sa delovanjem MT tek od 1950-60-tih.

Sigurnost hrane: postoje dva osnovna izvora opasnosti za čoveka i domaće životinje:

  1. kontaminiranost humanim patogenima (npr. fekalnim bakterijama – Esherichia sp., Salmonella sp., Listeria sp.) i
  2. prisustvo toksina – bilo bakterijskih (botulinum) ili mikotoksina (proizvedeni od strane gljiva – aflatoksin, patulin).

Obuhvata veliku skupinu različitih hemijskih spojeva koja mogu izazvati bolest (rak) i smrt ljudi i životinja. Bakterijski toksini su proteini velikih molekulskih masa pa ih organizam prepoznaje kao antigene, a mikotoksini su manjih molekulskih masa pa ljudski i životinjski organizam sporije i slabije reaguje u obrani.

Mikotoksikoze – “trovanja prirodnim sredstvima”

Simptomi slični trovanju pesticidima ili ostacima teških metala zavise od vrsti mikotoksina, dužine izlaganja, godišta, pola, genetske osnove, načina prehrane i interakcije s drugim spojevima.

Kontaminacija voća i prerađevina od voća nije samo rizična po zdravlje, već dovodi i do ekonomskih gubitaka. Mikotoksini su odgovorni za milione dolara gubitaka godišnje zbog razvoja bolesti kod ljudi i životinja i odbačenih kontaminiranih proizvoda.

Potencijal gljive da proizvode mikotoksine zavisi od:

  • Vrste ili soja gljive (Aspergillus spp., Penicillium spp., Fusarium spp., Alternaria spp.)
  • Sastava podloge na kojoj se razvija (sveže – suho voće; voće pH 2,5-5)
  • Ekoloških uslova (fizički, hemijski, biološki; temperatura, vlaga – aw; optimalna temperatura i aw za porast gljive može biti različita od optimuma za sintezu mikotoksina)

Karakteristično za gljive i njihove mikotoksine:

  • jedna gljiva može proizvoditi više različitih mikotoksina
  • više različitih gljiva (morfološki, biohemijski, različite ekološke niše) može proizvoditi isti mikotoksin
  • nisu svi sojevi gljive toksigeni niti su svi sekundarni metaboliti gljiva toksični
  • toksigena gljiva ne mora uvek sintetisati mikotoksin
  • mikotoksin zbog svoje stabilnosti ostaje prisutan i kad više nema gljive.

Gljive koje proizvode mikotoksin mogu obaviti infekciju

  • u toku vegetacije i berbe (Alternaria sp., Fusarium sp., Aspergillus sp.)
  • posle berbe, tokom transporta, sortiranja i čuvanja (Aspergillus spp., Penicillium spp.)

Mikotoksini koji se mogu naći u voću i prerađevinama od voća su:

  • aflatoksini
  • ohratoksin
  • patulin

Alternarijski toksini

Dosad je poznato više od 400 mikotoksina, a u voćarstvu se često javlja patulin. Najviše ga ima u jabukama, soku od jabuka i drugim proizvodima od njih. Otkriven je i u kruškama, breskvama, kajsijama i grožđu. U voće dospeva kao sekundarni proizvod metabolizma plesni koje mogu nastati tokom rasta, razvoja i skladištenja.

Seme plesni na voće dospeva na različite načine (iz vazduha i zemljišta, raznose ga insekti i ptice, loši higijenski uslovi prilikom berbe i transporta, ruke beraća i ambalaža). Do povećane kontaminacije može doći i tokom skladištenja. Problem su i povišene temperature i vlažnost vazduha tokom čuvanja voća, zato što utiču na razvoj plesni i sintezu mikotoksina. Upotrebom zaraženog voća, mikotoksini dospevaju i u proizvode, vrlo su stabilni, i teško se razrađuju na visokim temperaturama. Najviše patulina ima u jabukama i soku od jabuka.

Najefikasniji način za uništavanje mikotoksina u hrani je sprečavanje rasta plesni u svim fazama proizvodnje i skladištenja. Kao bitan faktor predstavlja i sprečavanje rada štetnih insekata, mehaničkih šteta i ozleđivanja kao i kontrola uslova, naročito vlažnosti.

Da bismo smanjili rizik od kontaminacije hrane, odnosno trovanja ljudi i životinja potrebno je da se razviju i primene sistemi praćenja prisustva ovih patogena i njihovih toksina i da se redovito primenjuju sve pristupačne mere u dobroj poljoprivrednoj praksi i dobroj praksi skladištenja.

Treba gajiti otporne sorte prema stresovima, raditi balansiranu primenu đubriva, upotrebu insekticida, fungicida, navodnjavanje uz pravilne zalivnne norme, minimalno ozleđivanje pri berbi i manipulaciji plodovima.

Kod skladištenja je važna kontrola temperature i vlage, higijena skladišta, suzbijanje mikroorganizama i štetnika, kao i minimalne ozlede pri manipulaciji plodovima.

Savetodavac voćarstva i vinogradarstva
Ljiljana Gvozdić

Mikotoksini u voću

Pročitaj i ...

gljive čuvaju otpornost gljiva gljive protiv čuvaju mikoriza

Koren voćke kao važan činilac za izbor vrste navodnjavanja

Koren voćke kao važan činilac za izbor vrste navodnjavanja.koren voćkeZa većinu gajenih vrsta to je dubina od 30-60 cm a za drvenaste biljke