Azot je važan element za voćke, azot donosi berićet na jesen ali može i da doprinese pojavi bolesti i osetljivost voćaka na mraz. Najbolje je slušati savete stručnjaka pri primeni azotnih đubriva.
ZNAČAJ AZOTA U ISHRANI TREŠNJE I VIŠNJE – autor savetodavac za voćarstvo i vinogradarstvo dipl.inž. Ivana Gligorijević
Azot je element koji je biljkama potreban u najvećoj količini. Neophodan je za rast i razvitak svih organa trešnje i višnje, za formiranje cvetnih pupoljaka, kao i za zametanje i razvoj plodova.
Nedostatak azota kod trešnje i višnje se ispoljava kroz smanjenje bujnosti stabala. Listovi su sitniji i svetlozelene su boje, a krajem leta dobijaju i crvenkastu nijansu, ranije požute i prevremeno otpadaju. Simptomi se prvo javljaju na starijim listovima pri osnovi mladara. Plodovi su sitniji i prevremeno sazrevaju. Obrazovanje cvetnih pupoljaka je slabije, što ima za posledicu manju rodnost.
Azot kod trešanja i višanja donosi bolju berbu
Višak azota utiče na povećanje bujnosti stabala, što je posebno štetno kod mladih stabala, jer utiče na njihovo kasnije stupanje u rod. Plodovi su krupniji i sazrevaju kasnije. Vegetacioni period traje duže, što utiče na slabije sazrevanje letorasta i njihovu veću osetljivost na mrazeve. Visok sadržaj azota u lišću može izazvati smanjenje sadržaja kalcijuma.
Đubrenje azotom
S obzirom da je azot lako pokretljiv element i da zemljište nije u stanju da zadrži dovoljne količine za potrebe voćaka, azotna đubriva se moraju dodavati svake godine. Bujnije sorte na bujnim podlogama imaju duži period nerodnosti, a velike doze azota povećavaju rizik da se početak plodonošenja još više odloži. Kao primer se može navesti sorta trešnje Burlat kalemljena na divljoj trešnji i na plodnim zemljištima. U tom slučaju treba izostaviti đubrenje azotom u uzgojnom periodu.
Nasuprot tome, sorte umerene bujnosti na kržljavim podlogama brže ulaze u period punog plodonošenja. U ovom periodu im treba dodavati dovoljne količine azota da se održi dovoljan rast potreban za obnavljanje drveta i dobru ishranu plodova. Prilikom đubrenja azotom treba uzeti u obzir sledeće činjenice:
- zatravljivanjem zasada se troše veće količine azota,
- navodnjavanje doprinosi boljoj mineralizaciji, ali i gubitku azota ispiranjem u dublje slojeve nedostupne biljci,
- isušivanje smanjuje učinke azotnih đubriva preko smanjenja apsorpcije i usporavanja njihove migracije,
- suviše vlažna i suviše suva zemljišta smanjuju učinak azota preko smanjenja aktivnosti korena,
- količine azotnih đubriva treba povećati na lakim, peskovitim zemljištima.
Pročitajte i: Kako do kvalitetnih plodova
Vreme unošenja azota
Azot treba unosi neposredno pred kretanje vegetacije, kao i u toku vegetacionog perioda. Azot dodat ranije, u toku jeseni ili zime, biće ispran zbog velike količine padavina u ovom periodu. Zbog lake pokretljivosti azota u zemljištu i velike mogućnosti njegovog gubljenja ispiranjem u dublje slojeve zemljišta, preporučuje se da se potrebne količine azota dodaju u dva do tri navrata. Oko 30-40% godišnje doze azota može se dodati 30-45 dana pre cvetanja u amonijačnoj formi ili 15-21 dan pre cvetanja u nitratnom obliku. Preporuka je da se 20-30% godišnje doze doda posle zametanja plodova, a ostatak krajem maja ili početkom juna.
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
