Letnje oranje poslednjih godina često se izostavlja u sistemu obrade zemljišta. Poljoprivredni proizvođači ovu meru najčešće izostavljaju iz razloga uštede goriva, a time i smanjenja ukupnih troškova proizvodnje, a i poslednih godina nepovoljni su uslovi za njeno izvođenje (najčešće nepovoljno stanje vlažnosti zemljišta). Ova obrada je neopravdano zapostavljena i ima veoma zna?ajno mesto u sistemu obrade zemljišta. Poslednjih godina u letnjim mesecima često je prisutan nedostatak vlage u zemljištu, pa je nemoguće odvijanje mikrobioloških procesa u zemljištu i razgradnja žetvenih ostataka. Tada se pristupa plitkom letnjem oranju na dubinu od 20 cm. Sa letnjim oranjem poželjno je unošenje stajskog đubriva. Letnji rok primene stajnjaka je optimalan iz razloga što su tokom letnjih i jesenjih meseci povoljni uslovi (temperatura i vlaga zemljišta) za njegovo razlaganje (humifikaciju i mineralizaciju).
Letnji rok optimalan je i za izvođenje kalcizacije na parcelama na kojima je potrebno smanjiti njegovu kiselost. Letnje oranje ima poseban značaj na parcelama koje su jače zakorovljene, naročito višegodišnjim korovima. Na tim parcelama nakon obrade treba obaviti i drljanje zemljišta i tako brojne rizome korova izvući sa parcele.
Brojna istraživanja su pokazala da je na parcelama na kojima je obavljeno letnje oranje imaju više vlage u vreme zimskog oranja. Na tim parcelama zemljište pruža manji otpor pri obradi i znatno je manji utrošak goriva.
Svetlana Jerinić
Letnje oranje
Proteklih mesec dana i više, svedoci smo jako visokih temperatura bez padavina. Ovakav sušni period, (kada je biljkama kukuruza voda neophodna više nego ikad, a to je period od 15-20 dana pre metličenja pa do početka mlečne zrelosti), u kome nije došlo do padavina, veoma će uticati na smanjenje prinosa. Kukuruz je biljka velike vegetativne mase, duge vegetacije, pa je shodno tome veliki i potrošač vode. U ovakvom sušnom periodu i toplim danima nastaje privremeno uvenuće biljaka, kada koren nije u stanju da nadoknadi količinu vlage koja se gubi isparavanjem preko lista i zemljišta, pri čemu se može videti uvijenost lista. Kada bi noći bile sa nešto nižom temperaturom i u zemljištu bilo vlage, kukuruz bi se vratio u stanje kao kada ima dovoljno vode. Glavni pokazatelj snabdevenosti biljaka vodom je izgled lista, ali kada usev nema dovoljno vode u zemljištu, prvi nedostaci su uvijanje listova, promena boje, a zatim uvenu?e listova koja se manifestuje prvo na donjem lišću i kreće ka vrhu biljke, što je slučaj u ovom periodu na većem delu Mačvanskog okruga. Inače, potrebe kukuruza za vodom u toku vegetacije iznose 400-600 milimetara, čiji nedostatak može da umanji prinos i do 50 % u zavisnosti od faze razvoja i dužine trajanja deficita vlage.
Nasjsigurnija mera zaštite od suše je navodnjavanje, kao najbitnija mera nege useva kukuruza, naročito u našim krajevima koji su aridna područja. Najveće potrebe za vodom su u mesecu maju, junu i avgustu oko 90 mm, u julu oko 130 mm, dok u septembru potreba za vodom opada i tada iznosi 30 mm. Zalivna norma za zalivanje kukuruza bi trebala da bude veća od 60 mm na aluvijumu i 20-40 mm na lakšim zemljištima, a način zalivanja – veštačka kiša.
U slučaju da ne postoji način za to, što je slučaj na većini naših polja, neophodno je primeniti sve ostale agrotehničke mere koje doprinose da zemljište bolje upija i zadržava vlagu kao što su zimsko oranje, valjanje, kultiviranje, uništavanje korova i pravilan izbor hibrida, kao prvi i najznačajniji uslov.
Dipl. Ing. GORDANA REHAK
foto pixabay.com
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu

