Vrganj je njegovo veličanstvo – među ljubiteljima gljiva najviše poštovanja zaslužuje Vrganj. Raste u šumama, osunčanim proplancima, hrastovih, brezovih i mešovitih šuma. Bere se od leta do kasne jeseni.
Šešir joj je poluokrugao, smeđe do tamno smeđe boje, drške takođe beličasto do tamno smeđe boje. Često je sakriven ispod lišća, kao da izaziva gljivare na igru “žmure”. Bere se tako što se okrene u smeru kazaljke na satu ili se nožem odseče drška dok ostavljeni deo drške gurnete dublje u zemlju (tako će i sledeće godine biti vrganja). Nosite ga u pletenom cegeru, lakše se suši, a takođe spore ispadaju na zemlju i sledeće leto eto novih gljiva.
Vrganj je jako cenjena gljiva
Bogat je vitaminima B1, B2, B3, C i D, mineralima koje su važni za naš organizam (cink, gvožđe, bakar, selen, kalijum…), vredan izvor belančevina i vlakana. Naučna istraživanja potvrđuju da je važan sastojak vrganja i materije koje jačaju naš imuni sistem, pomažu u borbi protiv kancera. Dobra je vest za dijabetičare da ga mogu konzumirati jer ne sadrži saharozu i skrob.
Vlakna koja sadrži vrganj su odlična stvar za one koji žele da smršave (vlakna sprečavaju apsorpciju masti tokom razgradnje hrane).
Sprema se na mnogo načina, čak se i kiseli tako da ga možete imati tokom cele godine. Možete ga isušiti tako što ga isečete na tanke listiće i stavite na sita i na sunce. Ako je kišovito treba da sita stavite iznad izvora toplote koji imaju umeren intenzitet toplote. Suvi vrganj mora da pukne kada ga želite saviti. Čuva se u polietilenskim kesicama jer ne sme da ponovo upije vlagu.
Brojni su recepti, ali osnovna pravila pri pripremi jela je da se vrganj mora dobro očistiti od zemlje papirom i četkicom (nemojte ga prati, upija puno vode). Isečen na listove, uz malo luka, soli i bibera – to je dovoljno za uživanje. Marinirajte ga isečenog na veće komade i posle sat – dva stavite na roštilj – miris i ukus koji osvaja.
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu

