Stajnjak njegove vrste i prednosti

Stajnjak njegove vrste – Moderna poljoprivreda koristi mineralna hraniva kao da je zaboravila na stajnjak a njegove vrste Vam obezbeđuju pravi izbor za svaku njivu. Jedno od najstarijih organskih đubriva je stajnjak. Godinama pre pojave mineralnih đubriva stajnjakom je održavana i popravljana plodnost zemljišta. O značaju stajnjaka najbolje svedoče njegove osobine, on je pre svega potpuno đubrivo, jer sadrži sve potrebne elemente za ishranu biljaka. pored hraniva sadrži prirodne hormone koje stimuliše rast i razvoj biljaka. Pored ishrane useva zahvaljujući visokom sadržaju organske materije, stajnjak održava i povećava opštu plodnost zemljišta popravljajući mu fizičke, hemijske i biološke osobine, što ga čini nezamenljivim organskim đubrivom za sve vidove biljne proizvodnje.

Stajnjak njegove vrste i prednosti pojedinih djubriva

Zemljište koje se redovno đubri stajnjakom (bar svake treće godine) lakše se obrađuje,uz smanjenu potrošnju goriva. Zbog relativno niske koncentracije hraniva, u sistemu intenzivne poljoprivredne proizvodnje  stajnjak je potrebno kombinovati sa odgovarajućom kolićinom mineralnih đubriva, a na osnovu analize zemljišta i potrebe useva.

Klasičan stajnjak je smesa čvrstih i tečnih ekskremenata domaćih životinja i zmešan sa prostirkom, a više ili manje prerađem radom aerobnih mikroorganizama. Stajnjak se može smatrati humusnim i bakterijskim, odnosno kompleksnim đubrivom pored svih marko-elemenata sadrži i mikroelemnte. Stajnjak sadrži aktivne materije kao što je vitaminski B-kompleks.

 Dobro spreman stajnjak približno sadrži 35% trajnog humusa.

Hemijski sastav stajnjaka pretežno zavisi od vrste životinja od kojih potiče,jer svaka životinja ne vari  hranu jednako i ne uzima jednake količine vode.

Goveđi stajnjak – Ima mnogo vode i teško se zagreva u procesu vrenja. Sadrži sluzave materije koje povećavaju koherentnost čestica. Mikrobiološka aktivnost ove vrste stajnjaka nije intenzivna,i ako svaki gram sadrži milione bakterija. Goveđi stajnjak deluje sporo i naziva se „hladnim“ stajnjakom. Pogodan je za korišćenje u gajenju kalifornijskih glista.

Konjski stajnjak – Sadrži manje vode i ima veliki kapacitet za vazduh. Naziva se „toplim“ stajnjakom, brzo deluje, pa je zato pogodan za hladna i teška zemljišta .Konji slabije usitnjavaju hranu od goveda pa zato u konjskom stajnjaku ima više nesvarene organske materije koja dobro dođe bakterijama za hranu. Zbog većeg sadržaja mikroflore i više nesvarene organske materije procesi razlaganja su intenzivniji nego u goveđem stajnjaku pa dolazi do većeg zagrevanja prilikom previranja.

Stajnjak njegove vrste i prednosti pojedinih djubriva

Ovčiji stajnjak – Ima povoljna fizička svojstva i povoljan kapacitet za vazduh. Odlikuje se relativno veliki sadržajem azota, vode sadrži manje u poređenju sa stajnjakom drugih domaćih životinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta pa je zato i vredniji.

Svinjski stajnjak – Ima dosta povoljnu strukturu koja zavisi od načina ishrana svinja.Pretežna ishrana kabastom krmom (struktura loša), to je hladan stajnjak, sporo se mineralizuje i male biološke aktivnosti pa se preporučuje pre svega za lakša zemljišta.
Stajnjak peradi – Bogatiji je hranivima nego stajnjak od stoke i spada u koncentrovana đubriva. Najbogatije u hranivima je đubrivo kokoši.

 Starost životinja takođe utiče na sastav stajnjaka. Starije i potpuno odrasle životinje hranu koriste  samo za nadoknadu energije kretanje i toplotu, dok mlade životinje troše hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov stajnjak siromašniji u mineralnim materijama.

Savetodavac za ratarstvo, Dipl.ing.Miodrag Simić