Poljoprivreda naša , kao deo ekonomije je velika šansa – slušamo već dugo. Puno se donosi odluka, zakona, raspisuju se konkursi, daju bespovratna sredstva i … seljaci nezadovoljni.
Nešto tu ne štima – toliki novac se uložio ( dao ) poljoprivrednicima, a oni nezadovoljni. Da li je novac dodeljen onima kojima je potreban ili … Verujem da su mnogi poljoprivrednici zahvaljujući sredstvima države ( novcem svih nas poreskih obveznika ) uspešno razvili svoja gazdinstva, ali izgleda da su neki od njih bili „ jednakiji“. Ko je imao njemu se još više davalo.
Kako sada pokrenuti energiju poljoprivrednika da seju, sade, gaje, uzgajaju stoku i ostvare prihod koji neće biti „ pozitivna nula“ . Podsticaji po hektaru su mali, zanemarljivi, cene repromaterijala polako, ali sigurno napreduju, cene proizvoda su na niskim granama.
Poljoprivreda naša
Možda je vreme da stručnjaci krenu na polja, farme i osavremene ih. Da država snizi akcize na gorivo, osnuje Garantni fond za poljoprivredu koji bi mogao da utiče na velike turbulencije na tržištu. Tako bi mogla da izravna velika odstupanja , a ne da se stalno poziva na tržište koje sve rešava. Vidimo da države EU i brojne druge reaguju kada treba zaštititi poljoprivrednike i domaću proizvodnju.
Davanje zemlje u zakup na 30 godina je bila „ zvezda vodilja“ Ministarstva poljoprivrede – uz uslov povećanja broja radnika i prizvodnje proizvoda višeg stepena obrade. Čeka se kompanija Tenis ,ali nje nema. Očigledno afrička kuga svinja će doći glave investicijama koje su najavljene. Da li se moglo bolje?
Vredi li više da je nekoliko stotina gazdinstava obrađivalo tu zemlju i stvaralo dohodak, zapošljavalo cele porodice i razvijalo male prerađivačke kapacitete koje bi svoje proizvode plasirati na naše i inostrano tržište. Država treba da stvori uslove da se to i ostvari, ne da prioritet bude izdavanje zemljišta zbog „ boljeg i efikasnijeg“ korištenja.
Italija je primer da se poljoprivreda zasniva na malim gazdinstvima koja se udružuju i tako plasiraju proizvodi višeg stepena obrade ( sirevi, vino, prerađevine od voća i povrća, mesne prarađevine, testenine .. ), razvijaju agroturizam. Prosečna veličina poseda je malo iznad 9 hektara dok 90% farmi ( od ukupnog broja ) ima u posedu manje od 20 hektara. Italija izvozi godišnje sira u vrednosti od 808 miliona US dolara, goveđeg mesa u vrednosti od 237 miliona US dolara.
Primer udruživanja voćara radi zajedničke proizvodnje, prodaje i marketinških aktivnosti u regiji Južni Tirol. VI.P i VOG su proizvođačke organizacije osnovane u skladu sa zakonodavstva EU. VOG je osnovan 1945. godine 1.558 zaposlenih i sastoji se od 16 zadruga sa 5 200 članova i 10 700 ha voćnjaka jabuka. VOG prodaje 735 000 tona jabuka godišnje s prometom od 433 miliona eura.
U zemljama EU se vodi računa da veleposednici sa više stotina hektara zemljišta ne budu vlasnici prerađivačkih kapaciteta, trgovinskih lanaca. Veliki posedi se koriste za uzgoj u monokulturi i time degradiraju zemljište. Ekološke takse su u zemljama EU veoma visoke.
Srbija može da razvija gazdinstva bez stvaranja latifundija – strane kompanije seju šta one žele bez obaveze poštovanja strateških ciljeva države domaćina. Produktivnost je možda veća, ali zaposlenih radnika je sve manje. Njihov odnos prema zemljištu je takav da profit bude najveći, ne očuvanje njegovog kvaliteta.
Zadatak države je stvoriti okruženje da poljoprivrednici žele da se udruže zbog ekonomskih interesa, da se njihov glas , udružen, bolje čuje i da cilj razvoja bude jako gazdinstvo, ne latifundije.
Petar Jovičić
foto pixabay.com
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
