Promena klime donosi nove izazove jer visoka temperatura ugrožava gajenje žitarica, voća i povrća. Banka semena na Arktiku je jedna od nada za opstanak.
Od momenta kada je formiran “Arktički sef sudnjeg dana“ u Norveškoj, da bi čovečanstvo sačuvalo semenke biljaka koje bi obezbedile opstanak čovečanstvu u slučaju kataklizme, ima više od 1,05 miliona jedinki semena. Prošle nedelje je bogatiji za još 60.000 semenki.
Sve je počelo 2008. godine kada je Norveška donela odluku o čuvanju semena kultura koje ima čovečanstvo. Izgrađen je unutar planine u blizini Longyearbyena na ostrvu Spitsbergen u norveškom arhipelagu Svalbard, oko 1.300 kilometara od Severnog pola. Nazivaju ga i “Nojeva barka” za očuvanje semena biljaka koje mogu prehraniti sve veću populaciju i sačuvati buduću poljoprivredu koja se suočava sa klimatskim promenama. Sam ulaz u “Nojevu barku” semena ne odaje takav utisak – samo crni metalni kvadar obložen ogledalima štrči u belini snega.
Klimatske promene su dovele do gubitka biološke raznolikosti u poljoprivredi, u proizvodnji hrane. Semena u trezoru sadrže rešenja za održivu poljoprivredu.
Visoka temperatura ugrožava poljoprivredu
Ukupno 36 regionalnih i međunarodnih institucija donelo je više od 1,05 miliona uzoraka semena pšenice i pirinča, divlje sorte evropskih jabuka. Među semenkama su i pasulj, tikvice i kukuruz iz Cherokee Nation – prve grupe Indijanca koja je poslala useve u trezor – uključujući njihov sveti kukuruz Beli orao.
Pošiljke semena čuvaju se u tri podzemne odaje na optimalnih minus 18 stepeni Celzijusa. Banka semena ima kapacitet do 4,5 miliona uzoraka. Trebalo bi da ukupni broj naraste barem do 2,5 miliona uzoraka semena da bi bili sigurni da čovečanstvo može početi iznova.
Korist od ovoga poduhvata se pokazala tokom građanskog rata u Siriji, kada su istraživači 2015. godine mogli iz trezora izvući duplikate semena žitarica izgubljenih u razaranju Alepa. Zemlje i institucije koje deponiraju seme u trezor zadržavaju vlasništvo nad njima i mogu ih dobiti po potrebi. Više od 5.000 vrsta biljaka se čuva u arktičkom arhipelagu, zamrznutom predelu u kojem gotovo ništa ne raste.
Godine 2016. voda je ušla u ulaz u tunel kada se permafrost koji ju je okruživao počeo topiti dok su se temperature Arktika popele neobično visoko. Norveška je tada finansirala rad na izolaciji svoda od daljnjih efekata zagrevanja i vlažnije klime, za koje naučnici kažu da se na Arktiku događa dvostruko brže od globalnog proseka.
Naša zemlja je u središnjem delu jugoistočne Evrope koji beleži rast prosečne temperature viši od ostalog dela Evrope. Nadam se da i mi imamo deponovano seme biljaka našega podneblja.
Petar Jovičić
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu

