Naši uzgajivači nemaju dobra iskustva sa klanicama, ali uzgoj svinja na danski način bi možda doneo boljitak. Još jedan sastanak je samo potvrdio da nema zajedničkog interesa uzgajivača, klaničara i mega marketa. Stalno se pokušava na isti način i očekuje drugačiji rezultat – to NE MOŽE da se desi. Možda je rešenje u danskom modelu?
Najavljen je i Zakon o regulisanju tržišta poljoprivrednih proizvoda koji će doneti red na tržištu – sprečiće cenovne anomalije i dozvoliće da država interveniše. Samo, to treba dočekati jer često sve dobro krene, ali primena ostane samo na papiru dok se na tržištu dešava kao što se danas dešava – u rukama države je i nož i pogača.
Da li je neko pitao potrošače šta bi oni želeli? Ne bi svi rekli da žele jeftinu šniclu ili viršlu, nego meso zdravstveno bezbedno uz cenu koja odgovara i uzgajivačima i potrošačima. Čini Vam se nelogično – pogledajte uvoz svinjskog mesa u Srbiju.
Uzgoj svinja na danski način
Kako to rade u Danskoj, zemlji koja proizvodi više svinja godišnje nego što ima stanovnika – pet puta više. Sve je organizovano na 35.000 farmi koje proizvedu više od 28 miliona svinja godišnje. Mada je potrošnja svinjskog mesa na nivou od 50 kilograma po stanovniku, zato moraju ga izvoziti. Izvoze ga 60% od proizvedenog.
Sve počinje u institutima i državnim centrima i dvadeset domaćih nadzornih centara. Tu se razvija genetika koja daje rezultate visoko iznad proseka ostalih uzgajivača u zemljama EU. Po krmači je potrebno imati 30 prasadi godišnje dok je pokrenut i program da se taj broj poveća na 35.

Svi uzgajivači moraju imati školsko obrazovanje o savremenom sistemu uzgoja svinja, stalno se edukuju na seminarima i moraju biti član kooperative, zadruge ili trgovinskog udruženja. Tako je proizvođač (figurativno) i otkupljivač i vrši preradu mesa i trguje sa mesom i prerađevinama. Učestvuje svojim glasom u donošenju odluka (savetovan od zaposlenih stručnjaka za uzgoj, tehnologa u preradi, menadžera u prodaji…) i sve to uz jaku podršku države (niske kamate na kredite, savetnike sa instituta). Tako imaju zajednički cilj – prodati uz profit, uz minimalne proizvodne troškove i primenu naučnih saznanja koja to omogućuju.
Pročitajte i: Holandija zemlja čuda
Kooperative su nastale još u 14. veku i od tada su se usavršavale, rasle i postajale važan tržišni činilac. Prva zadruga je osnovana 1882. godine u mlekarstvu. Kupovali su mehanizaciju za sve u jednoj zadruzi (suviše su skupe za jedno gazdinstvo – šta mi radimo?), zatim osnivali zajedničke klanice, mlekare, mlinove… Jedan čovek, jedan glas. Rade zajedno. Isti je cilj, pomažu se ali i kontrolišu, zajednički se pojavljuju na tržištima, ali svakog momenta znaju šta je čije. “Danska kruna” u svinjarstvu preradi više od 80% svinja iz Danske.
Uzgoj svinja na danski način
Kako je kod nas? Mega marketi objavljuju rasprodaje mesa koje zadovoljava samo minimalne standarda, klaničari daju loše uslove kooperacije i onda sami organizuju tov i povećavaju svoje troškove kapitala (angažuju više novčanih sredstava nego kada bi organizovali fer kooperaciju). Time “zarobljavaju” novčana sredstva koja bi mogla biti “obrnuta” više puta sa kooperantima i snižavaju svoje troškove (koliko je potrebno novca dok iznajme ili kupe stara tovilišta, dovedu ih na nivo savremenog uzgoja, vrlo je važno što zaposle mnogo manje ljudi nego što bi bilo kooperanata koji bi mogli da izdržavaju svoju porodicu i plaćaju doprinose državi).
Uzgajivači se stalno udružuju i stalno nešto “ne štima” u lancu od tova do klanice, ali nema vertikalnog povezivanja – da sami organizuju svoje lance od proizvodnje svinja do gotovih proizvoda. Nužna je podrška naučnih instituta radi postizanja visokog genetskog nivoa, stalna obuka uzgajivača i sredstva od države da ožive stara zapuštena uzgajališta i sami stanu na svoje noge. Neka vraćaju sredstva na desetinu godina uz minimalne kamate, ali uz obavezu da zaposle stručni menadžment – to je održiv koncept.
Da li će najavljen izvoz podstaći novi način organizacije ili stara politika “daj šta daš danas, za sutra ćemo videti”. Slučajevi zaraze virusom afričke kuge svinja kod nas otežava položaj uzgajivača i mogućnosti za izvoz. Koliko mi možemo da izvezemo u Kinu? G
Valja na vreme pokrenuti novi sistem uzgoja i vertikalnu povezanost da opet “ne zakasnimo” na izvozno tržište koje raste i da nam neko drugi ne “otme” kupca.
Petar Jovičić
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
