Salata zimi predstavlja dobar izvor vitamina i minerala. Međutim tokom kasne jeseni i zime velika vlažnost u plasteniku često donosi i bolesti. Protiv plamenjače koristite rastvor vode, mleka i joda. Plodored je jedna od mera borbe protiv bolesti.
PLAMENJAČA SALATE – Savetodavac za zaštitu bilja Dipl.inž. Marko Manojlović
Plamenjača salate je oboljenje koje izaziva gljivica Bremia lactucae. Ona je široko rasprostranjena po celom svetu. U Evropi je prvi put zabeležena 1843. godine. Gljivica Bremija lactucae parazitira na preko 230 biljaka. Osim salate, ovo oboljenje se pojavljuje i na radiču, cikoriji, artičoki, ukrasnim biljkama.
Kod nas se redovno javlja svake godine. Štete na salati mogu da budu direktne – propadanjem biljaka, kao i indirektne – kada bolest umanjuje kvalitet i tržišnu vrednost salate. Bolest se može javiti na otvorenom i u plastenicima. Najčešće se pojavljuje pri proizvodnji salate u zatvorenom tokom kasne jeseni i ranog proleća, kada se odgovarajuća vlažnost formira između donjih listova i zemljišta. Presudni uslovi za pojavu simptoma su meteorološki: svetlost, temperatura i vlažnost, kao i dužina trajanja optimalnih uslova. Kao i druge plamenjače, i plamenjača salate se javlja prilikom povećane vlažnosti i slabe ventilacije.
Sporulaciju izazivaju tama, povećana vlažnost i povoljna temperatura, te veliki broj oblačnih i maglovitih dana. Konidije se raznose vetrom i kišnim kapima. Spore se najviše oslobađaju prepodne od 10 do 12 sati kada je njihova koncentracija i najviša. Životni vek spora je kratak. Odgovaraju im magla i visoka vlažnost. Zaraza se u povoljnim uslovima veoma brzo širi i već nakon 5 dana se pojavljuju prvi simptomi. Plamenjača može u takvim uslovima potpuno da uništi usev salate. Gljivica stvara veliki broj vrsta, tako da otpornost sorti i hibrida nije garancija za zdrav usev. Simptomi infekcije mogu da se pojave u toku celog proizvodnog ciklusa, ali su mlade biljke najosetljivije.
Salata zimi
Prvi simptomi se javljaju na kotiledonima i prvim listovima koji mogu da budu potpuno prekriveni beličastom navlakom. Mlade biljke vrlo brzo uginu.
Otpornost na gljivicu se povećava sa starošću biljke. Na starijem lišću formiraju se uglaste pege oivičene nervima. U početku su pege svetlozelene ili žućkaste (hlorotične), a posle potamne. Lisni delovi se sasušuju ili zbog veće vlage podležu truleži. Tipičan simptom pojave tog oboljenja je pojava beličaste navlake sa donje strane lista. Bolest može da se pojavi i u zasadima semenske salate. Simptomi ostvarene infekcije su vidljivi i na cvetnoj dršci i cvetu.
Pročitajte i: Salata manjak važnih elemenata
Ovo oboljenje može da smanji prinos, snizi kvalitet semena, pa čak i da potpuno uništi njegovu proizvodnju. Prezimljava u zaraženom biljnom materijalu u obliku micelijuma ili u formi spora. Primarne zaraze mogu da nastanu inokulativnim materijalom iz zemljišta, sa ostavljenih zaraženih biljaka, iz susednih zaraženih zasada, divljih i samoniklih pripadnika roda Lactuca i preko semena. Uloga semena u širenju ove zaraze je vrlo mala. Spore se šire pomoću vetra i vode. Salata se u ishrani koristi u svežem stanju i sirova i zbog toga je zaštita salate od ove gljivice veoma specifična pa traži niz preventivnih mera.
Salata se sadi na oceđenim i sunčanim zemljištima. Treba izbegavati udoline gde se zadržava magla. Razmak u redu i između redova treba da bude veći. To omogućava bolje provetravanje.Dobar plodored smanjuje inokulacioni potencijal. Dobri predusevi za salatu su: krompir, kupus, paprika, paradajz, crveni luk i šargarepa, dok su loši predusevi peršun i celer. Pri gajenju u plastenicima neophodno je regulisati vlažnost, omogućiti dobro provetravanje, sprečiti kapanje sa folije kojom je plastenik prekriven, regulisati temperaturu, ukloniti sve biljne ostatke koji mogu da budu izvor zaraze za naredne useve salate, poštovati plodored, regulisati prihranu azotnim đubrivima.
Salata na istom mestu može da se sadi tek nakon 2-3 godine. Nakon berbe potrebno je pažljivo ukloniti sve biljne ostatke.
Za setvu treba koristiti visokokvalitetno seme, ali i obaviti dezinfekciju semena u toploj vodi 15-20 minuta na temperaturi od 48-50°C. Nakon toga, seme treba brzo ohladiti za 2-3 minuta u hladnoj vodi i prosušiti. Preventivna tretiranja treba obavljati od presađivanja do pojave 11 ili 13 listova što zavisi od uslova proizvodnje. Dobri rezultati u zaštiti salate postižu se korišćenjem preparata od mleka i joda. U 9 litara vode ulije se 1 litar mleka i doda 5 %-ni rastvor joda u količini 10-12 kapi.
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
