Mladi na selo – poziv koji se sve više čuje. Kako to ostvariti? Samo ako se obezbede uslovi koji su slični onima u gradovima. Da li je to moguće? Treba puno toga obezbediti da se mladi odluče da osnuju svoje gazdinstvo ili da ostanu na selu i povećaju proizvodnju. Da se ne govori o tome da selo mora da ima vrtić, školu, ambulantu…
Nova obećanja sustižu jedna drugo. Dodela 50 hektara na obradu – besplatno! Državno zemljište koje nije dato na korištenje može se dodeliti mladima! Pitanje samo jedno – kakav je kvalitet toga zemljišta, gde se nalazi i koji su uslovi da se do njih dođe dobrim putem. Koliko u njih treba uložiti da se privedu nameni ili su ona spremna za obradu? Zašto nisu data u arendu do sada? Da li mladi imaju sredstva da poseju/posade tih 50 hektara? Nije lako odvojiti 500 evra po hektaru za žitarice ili 15.000 – 25.000 evra za voćnjak/vinograd/povrtnjak po hektaru.
Konkurs za mlade poljoprivrednike čeka više meseci – korona je za sve kriva. Stiglo je više od 5.000 zahteva za bespovratna sredstva za mlade do 40 godina života. Fondovi su smanjeni, mnogi su sekretarijati u Vojvodini i otkazali konkurse! Udruženje mladih poljoprivrednika se obratilo i ministru poljoprivrede za brzu dodelu finansijskih sredstava – proći će godina i mnogi će “preskočiti” lestvicu od 40 godina života.
Mladi na selo
Ministar poljoprivrede, šumarstva i poljoprivrede Srbije je najavio da će više od polovine učesnika na konkursu dobiti sredstva za započinjanje avanture života na selu i od sela. Rezultati će biti objavljeni za desetak dana. Pričalo se o učešću DFC fonda – da li će Amerikanci “odvrnuti slavinu” – ali da sredstva daju bespovratno! Izgleda nisu baš voljni, više ih interesuju Gazivode, autoput i termoelektrana. Kamata je kamata, a naša država garant.
Pročitajte i: Stižu dolari
Svi smo srećni što su cene žitarica i uljarica na svetskom tržištu visoke i država će ostvariti veliki devizni priliv, ali te cene će važiti i za nas, domaće potrošače! Ovaj trend visokih cena neće trajati do proleća jer pandemija samo pomaže preraspodelu bogatstva.
Hvalimo se uspesima poljoprivrede ove godine. Nema protesta, malina rodila, cena 2 evra za kilogram. Borovnica uspešno se prodaje po ceni koja obezbeđuje dobru zaradu. Uzgajivači jabuka trljaju ruke jer je jabuka prodavana po 70 evro centi za kilogram! Pšenica, kukuruz, soja i suncokret beleže odlične cene na tržištu, ratari zadovoljni. Ali koliki je tu učinak države? Maline se smrzle u Čileu i Poljskoj, bilo ih je manje na svetskom tržištu i cena je viša, jabuke su tražene zbog pandemije pa je i cena porasla. Ne zaboravite da su uzgajivači jabuka u februaru tražili otkup jabuka od države jer su mislili da će zabeležiti gubitak, ali pandemija ih je “spasila”. Cene žitarica i uljarica su porasle zbog pandemije, ne zbog nekog super učinka države (subvencije 4.000 dinara za hektar!).
Za proteklih 8 godina rast poljoprivredne primarne proizvodnje je 360 miliona US dolara (stopa rasta za ovih 8 godina je samo 7% – prosečno godišnje samo 0,87%)?! Gde se dedoše one silne investicije, subvencije i davanje zemljišta na 30 godina radi investicija sigurnim ulagačima? Zašto je rast tako MALI?
U 2011. godini primarna poljoprivredna proizvodnja je vredela 5,14 milijardi US dolara da bi 2019. godine primarna proizvodnja u poljoprivredi vredela 5,5 milijardi US dolara!? To je prema navodima iz Republičkom zavodu za statistiku Srbije.
Izgleda nešto nije dobro “naštimano” u sistemu. Davanja države u poljoprivredu su velika (milijarde dinara svake godine – čak 43 milijarde dinara ove godine) a efekat je mali. Stopa rasta manja od jednog procenta? Da li novci negde “nestaju” ili je upotreba novca neracionalna?
Petar Jovičić