Uslovi za pojavu bolesti postoje jer je pepelnica pšenice na njivi. U suzbijanju bolesti i štetočina strnih žita veoma značajno mesto imaju hemijske mere. One moraju da budu kako ekološki tako i ekonomski opravdane što nije uvek slučaj. U prethodnom periodu masovna primena pesticida imala je dosta negativnih posledica za životnu sredinu.
Pepelnica je značajna bolest pšenice, naročito za sorte koje se gaje u gustom sklopu pri intenzivnoj agrotehnici. Uticaj pepelnice na prinos pšenice je dosta veliki, rane zaraze utiču na smanjenje bokorenja, dok kasne infekcije smanjuju korisnu zelenu lisnu površinu u vreme nalivanja zrna i tako utiču na smanjenje prinosa. U početku razvoja pepelnice napad je slabo uočljiv.
Simptomi se mogu javiti u svim fazama razvoja posle nicanja, na svim nadzemnim delovima biljke. Prvi simptomi se pojavljuju na licu donjih listova biljke, i to na onim mestima u polju gde je usev u gustom sklopu. Na lišću se javljaju hlorotične pege u kojima se brzo razvija belosivkasta micelija. U početku je micelija paučinasta, a kasnije se formiraju konidije koje miceliji daju brašnast izgled. Vremenom micelija menja boju i posivi. Pri kraju vegetacije micelija menja boju, potamni i u njoj se formiraju tamnomrke kleistotecije.
Razvoj štetočine pepelnica pšenice
Gljiva prezimi u obliku kleistotecija na biljnim ostacima, a u toplijim klimatskim uslovima micelijom i konidijama. Primarne zaraze nastaju askosporama i konidijama, koje raznosi vetar. U proleće se najviše formiraju konidije, dok se askospore formiraju sredinom leta. Obe vrste spora klijaju i daju začetak micelije, na čijoj se površini formiraju konidije koje vrše sekundarne zaraze. Pri kraju vegetacije formiraju se kleistotecije sa askosporama, one omogućuju održavanje parazita u toku letnjih temperatura. U jesen dolazi do oslobađanja askospora iz kleistotecija i one ostvaruju primarne zaraze ozime pšenice.
Pepelnica pšenice – zaštita
Pšenica je najosetljivija u fazi intenzivnog porasta. Jak napad pepelnice sreće se u intenzivnom uzgoju s gustim sklopom biljaka, jer se u takvim uslovima stvara vlažna mikroklima. Na razvoj bolesti povoljno utiču:
- osetljiva sorta,
- jače prihranjivanje azotom,
- visoka vlažnost i
- niska temperatura.
Pepelnica se suzbija uništavanjem samonikle pšenice zaoravanjem, čime se prekida održavanje parazita od žetve do ponovne setve u jesen. Plodored je u izvesnoj meri efikasan. Potrebno je izbegavati jako đubrenje pšenice azotom, jer povećava njenu osetljivost prema pepelnici. Značajno je koristiti otporne sorte pšenice.
Hemijska zaštita se obavlja uglavnom za semensku pšenicu, dok se merkantilna pšenica štiti jedanput i to kada se pojavi na najvišem listu (zastavičaru).
Tretiranje se može izvršiti nekim od preparata na bazi:
Vizuelnim pregledom useva pšenice registruju se simptomi:
– sive pegavosti lista pšenice (Septoria tritici) na 0 do 7% biljaka,
– žuto-mrke pegavosti pšenice (Pyrenophora tritici-repentis) na 5 do 30% biljaka,
– pepelnice žita (Erysiphae graminis) na 0 do 15% biljaka.
NAPOMENA: prilikom upotrebe bilo kog preparata, strogo se pridržavati uputstva proizvođača i sprovesti sve neophodne mere opreza!
Jelena Grbić, dipl. inž. zaštite bilja PSSS Kraljevo
PREPORUKA PIS SRBIJA
Priaxor EC (am fluksapiroksad + piraklostrobin) u količini 0,75-1,5 l/ha ili
Kustodija (am tebukonazol + piraklostrobin) u količini 0,8 l/ha ili
Falcon Forte (am spiroksamid + tebukonazol + protiokonazol) u količini 0,7-1l/ha ili
Delaro Forte (am spiroksamid + trifloksistrobin + protiokonazol) u količini 1,2-1,5 l/ha ili
Univoq (protiokonazol +fenpiroksamid) u količini 2 l/ha ili
Duett turbo (sam mefentriflukonazol + krezoksim metil) u količini 0,6-1 l/ha ili
Revycare (am mefentriflukonazol + piraklostrobin) u količini 0,75-1,5 l/ha ili
Elatus era (sam protiokonazol + benzovindiflupir) u količini 0,5-1 l/ha ili neki drugo registrovani preparat.
Sprovođenje tretmana se preporučuje po mirnom i suvom vremenu u najtoplijem delu dana, pri temperaturi vazduha iznad 15°C, uz primenu srednjih i gornjih doza registrovanih fungicida.
U današnjoj proizvodnji upotreba hemijskih mera je važan segment integralne zaštite i treba se primenjivati tamo gde ni na koji drugi način ne možemo primeniti odgovarajuću zaštitu. Proizvođači treba da znaju i uvek se podsećaju da su pesticidi ipak otrovi i sa njima treba biti krajnje oprezan prilikom primene.
Uspešna i racionalna proizvodnja strnih žita je jedino moguća uz primenu zdravog semena. Za tretiranje semena koriste se fungicidi, i to je obavezna mera jer se mnoge bolesti prenose semenom. Tokom vegetacije primena fungicida daje odlične rezultate u suzbijanju pepelnice, lisne i stabljične rđe, fuzarioza, lisne pegavosti i drugo.
Žitna pijavica je najznačajnija štetočina koja se javlja na žitima, a u pojedinim godinama to mogu biti i lisne vaši. Štete od žitne pijavice (leme) prepoznaju se u usevu po pojavi belih krugova jer se larve hrane listom i za kratko vreme štete mogu biti značajne. Od strnih žita najosetljiviji na napad leme je ovas, zatim ječam i pšenica, dok su tritikale i raž najotporniji. Lema se lako i uspešno može suzbiti insekticidima, a da bi insekticidi dobro delovali mora se pratiti let imaga, polaganje jaja i početak piljenja larvi. Insekticid se mora primeniti u vreme piljenja larvi i tu se ne sme zakasniti.
Nekada se mogu javiti u usevima strnih žita i vaši, ali one retko pričinjavaju veće štete i za njihovo suzbijanje postoji širok spektar insekticida. U prirodi larve lisne vaši imaju svoje predatore larve bubamare, koje se njima hrane i značajno smanjuju brojnost. Jedna larva bubamare u stanju je da uništi 600-800 lisnih vaši.
PSSS Jagodina
dipl.ing.Miodrag Simić