Senaža pravilna priprema – Najveći problem pri sušenju prvog otkosa za seno jesu česte majske kiše kao i visoka vlažnost zemljišta i vazduha. Takođe, biljke iz prvog otkosa imaju grublje stablo i manji procenat lišća u ukupnoj biljnoj masi. Lišće se brže suši u odnosu na stablo i kao takvo se lako kruni i opada, a sa njim se gubi i najhranljiviji deo biljke. Osim toga, dugo zadržavanje pokošene mase na livadi ometa regeneraciju biljaka. Zbog navedenih problema senažiranje i siliranje se nameće kao dobro rešenje konzervisanja pre svega, prvog, ali i poslednjeg otkosa lucerke i trava.
Međutim, siliranje nije tako jednostavan postupak kao što je to u slučaju cele kukuruzne biljke,jer lucerka sadrži manje šećera i znatno više proteina i mineralnih materija, te se ne može silirati uobičajenim postupkom. Otežavajuća okolnost je i visok sadržaj vlage, koji u optimalnim fazama razvića lucerke može da bude 80 i više procenata. Jedini način da se od ove kulture dobije kvalitetna silaža jeste da se pokošena masa pre siliranja prosuši do nivoa vlage od oko 60-65 %,kada dolazi do relativnog povećanja sadržaja šećera potrebnog za fermentaciju. Dodatnim prosušivanjem do 55 % vlage i manje, dobija se senaža – hranivo koje se po svojim karakteristikama nalazi između sena i silaže.
Osnovni problem pri spremanju silaže od provenulog materijala je otežano sabijanje, jer je prosušeni materijal dosta elastičan. Zbog toga provenulu masu treba bolje usiatniti nego u slučaju kada se silira materijal sa prirodnim sadržajem vlage.
Senaža pravilna priprema garant dobrog kvaliteta
Preporuke su da pri korišćenju zelene lucerke za siliranje, dužina seckanja bude 3-5 cm, za provenuli materijal sa oko 30-35 % suve materije 2-3 cm, a pri pripremanju senaže svega 0,7-1,5 cm. Naročitu pažnju treba obratiti na što bolje gaženje silaže u cilju istiskivanja vazduha, dobro pokrivanje folijama, kao i dodatno opterećivanje silirane mase. U ovu svrhu koristi se sloj zemlje, peska, stare traktorske gume ili drugi predmeti koji su teški i koji neće oštetiti foliju. Na nekim farmama se praktikuje da se naknadno, preko silaže ili senaže spremljene od lucerke, u jesen silira sloj od cele kukuruzne biljke. Ova vrsta silaže je znatno teža, te dodatno opterećuje lucerku. Pored toga, biljni sokovi koji se oslobađaju iz kukuruzne silaže, bogati mlečnom kiselinom i šećerima, sakupljaju se u lucerki i time potpomažu njeno konzervisanje.
Ukoliko se zbog vremenskih uslova provenjavanje ne može izvesti, za obezbeđivanje optimalnih uslova za vrenje silaže preporučuje se korišćenje ugljenohidratnih hraniva, u tipu prekrupe kukuruza, suvih repinih rezanaca ili melase. Ova hraniva se koriste u količini od 5-8 % u odnosu na zelenu masu i u startu obezbeđuju potrebnu koli?inu šećera za previranje u mle?nu kiselinu. Pored toga, neka od nabrojanih hraniva vezuju višak vlage, te i u tom smislu pozitivno doprinose kvalitetu silaže. Ovakva silaža će, pored boljeg kvaliteta imati i veću hranljivu vrednost, a povećan sadržaj suve materije je jako važan za pravilnu ishranu visokomlečnih grla.
Srđan Cvetković, dipl.ing.poljoprivrede
foto pixabay.com
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu

