Gojko Todorović je bio dobri duh ravnice, čovek koji je ljude spajao, dušu im hranio, dočekivao u “Etnos”-u kao prijatelja starog i ispraćao kao rod rođeni. Danas nas je napustio, ali će zauvek ostati u našim srcima.
U Šajkašu, u ravnici Vojvodine, Gojko nas je primao raširenih ruku, vraćao u vremena kada smo ljubili i bili ljubljeni, kada smo verovali u dobro i želeli da zagrlimo celi svet.
Gojko Todorović (1955 – 2021) pesnik, salašar, čovek sa srcem širokim kao svemir za sve ljude koje je upoznao. Stvarao je, gradio, pisao pesme, monodrame, pokretao sve oko sebe na dobra dela i nudio srce na dlanu.

Njegova “Kuća verovanja” je amanet svima nama da bude mesto koje spaja sve ljude dobre volje, da postane mesto koje će biti svetionik u Panonskoj ravnici, da nas okuplja i obasipa njegovom blagošću.
“Sagradio sam ovu kuću verovanja i darivao i tebi, čoveče, ma koje vere bio! Istog smo roda ljudskog, veruj i moli se. I ovde, i svugde, i svagda. Moli se onom u koga veruješ, moli mu se i izmoli dobro zdravlje, srce puno ljubavi i razum razumni.” – Gojko Todorović
Hvala Ti Gojko na svemu, na stihovima, na prijateljstvu i druženju uz tamburaše i pesmu koja nas je tešila i veselila.
Slava Ti!
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
