Pepelnica se javlja na svim zelenim delovima vinove loze, na kojima se stvara sivo pepeljasta prevlaka – zbog čega je i dobila ime pepelnica. Tu su još i bolesti plamenjača i botritis.
Pepelnica – Na lišću se ova prevlaka javlja i sa lica i sa naličja. Napadnuto mlado lišće se deformiše, a često i suši. Najveću opasnost pepelnica predstavlja za grožđe koje biva zaraženo od zametanja pa do šaranja. Mlade bobice se u celosti pokrivaju sivopepeljastom prevlakom, smežuraju se i suše. Kod kasnijih zaraza bobice često pucaju, što je jedan od glavnih simptoma za pepelnicu. Obično veći deo grozda ili celi grozd oboljeva od pepelnice zahvaljujući brzom širenju površinskog parazita.
Štetnost: Pepelnica je američkog porekla. Zapažena prvi put u Engleskoj 1845. godine, brzo se raširila u Evropi, da bi već 1850. zahvatila sva vinogorja Sredozemlja, a potom i Afrike i Australije, onemogućavajući praktično, u prvo vreme, proizvodnju grožđa. Pepelnica je i danas u mnogim vinogradarskim reonima, naročito toplih krajeva, vrlo ozbiljna bolest, često opasnija od peronospore.
Biologija: Sivopepeljastu prevlaku čini površinski splet micelije, na kome se razvio konidijski stadijum opisan kao Oidium Tuckeri. Konidije vrše sekundarne zaraze u toku čitave vegetacije vinove loze. U drugoj polovini leta i početkom jeseni u pepeljastoj prevlaci se razvijaju loptasta telešca crne boje – peritecije, koje predstavljaju organe za prezimljavanje. Peritecije u toku proleća, za vreme kiše, pucaju. Iz njih se oslobađaju askusi i askospore, koje stvaraju primarne zaraze. Micelija razvijena iz askospora daje prvu generaciju konidija i tako se dalje odvija razvojni ciklus parazitne gljive. U toku leta neki ogranci micelije prodiru u unutrašnjost pojedinih pupoljaka i tu prezime.
Za klijanje konidija nije potrebna voda, čak ni veća relativna vlažnost vazduha. Otuda pojava da se pepelnica širi u sušnim letnjim periodima. Međutim, ukoliko je vlažnost vazduha veća i temperatura povoljna, utoliko će se pepelnica intenzivnije razvijati.
Inače razvoj parazita je moguć na temperaturama između 5 i 35°C, sa optimumom oko 26°C.
Pepelnica vinove loze tokom rasta lastara
Mere suzbijanja: Za suzbijanje pepelnice vinove loze tokom rasta lastara koristi se elementarni sumpor i neki sumporni spojevi – kao klasična sredstva fungicidi na osnovi meptildinokapa, sistemični fungicidi i kombinovani preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Sumpor u prahu služi za zaprašivanje, dok se koloidni sumpor i neki drugi preparati sumpora koriste za prskanje, bilo da se dodaju bordovskoj čorbi, u cilju istovremenog suzbijanja peronospore i pepelnice, bilo da se upotrebljavaju sami kao suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je utoliko veća ukoliko je vreme suvlje i toplije.
Pepelnica (Uncinula necator) – mere suzbijanja
Preparat | Koncentracija [%] | Napomena |
Kumulus-DF | 0,3-0,5 | Sistemično i kurativno delovanje |
Ostala sredstva:
Preparat | Koncentracija [%] | Napomena |
TOPAS 100 EC | 0,025 | Sistemično i kurativno delovanje |
STROBY DF | 0,02 | Sistemično delovanje |
AKORD | 0,03-0,04 | Sistemično delovanje |
CRYSTAL 250 SC | 0,015-0,02 | Sistemično delovanje |
Sandra Miletakovič, Dipl.ing.
PSSS Kruševac
PREPORUKA PIS SRBIJA
Vinova loza se nalazi u fenofazi kada je osetljiva na infekciju od strane gljive prouzrokovača sive truleži grožđa (Botritis cinerea), pepelnice vinove loze (Uncinula necator) i plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola).
Padavine najavljene u narednim danima mogu stvoriti povoljne uslove za infekciju i dalje širenje navedenih patogena, pa se proizvođačima preporučuje primena kombinacije fungicida:
Cabrio top (a.m.metiram+piraklostrobin) 0,15-0,2% +
Ciprodex, Diverto (a.m.ciprodinil) 1,25-1,6 l/ha ili
Kantor (a.m.ciprodinil) 1,9-2,4 l/ha
Sprovođenje tretmana se preporučuje u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima zbog visokih dnevnih temperatura.