Čuvanje oraha – Plodovi oraha sazrevaju u septembru i oktobru, a zrelost plodova se poznaje po prskanju zelenog omotača, klepine, i ispadanju plodova. Može se desiti da se kod dela nadozrelih plodova klepina teško skida sa plodova. U tom slučaju berbu treba obaviti u dva navrata, jer se jezgro obranih, a nedovoljno zrelih plodova smežura i pocrni.
Pripreme za berbu
Pre početka berbe treba očistiti teren od korova, ukoliko zemljište nije uredno obrađivano. Ukoliko se radi o većim orašnjacima, zemljište se istanjira i povalja.
Berba manjeg broja stabala, što je najčešći slučaj, obavlja se ručno, trešenjem ili mlaćenjem motkama. Na velikim plantažnim zasadima berba se može obaviti tresačima za višnje ili atomizerima sa „topom“ pomoću jake vazdušne struje, s malo tečnosti.
Ručno skidanje plodova se najlakše obavlja pomoću duže motke sa dvostrukom metalnom kukom na vrhu, obavijenom tkaninom da se ne bi povređivala kora grana. Grana koja se trese zakači se kukom i protrese gore – dole da bi plodovi otpali. Pri branju većih stabala neophodno je penjanje na krošnju oraha da bi se sve grane mogle otresti. U tom slučaju neophodno je da se preduzmu odgovarajuće mere zaštite od pada sa visine, jer se radi o poslu koji se obavlja ponekad i na visini nekoliko metara.
Sigurnost u radu
Lestvice (merdevine) za penjanje na krošnju treba da su od zdrave drvene građe, neoštećene i sa sigurno ugrađenim prečkama na jednakom odstojanju od 25 cm. Lestve treba pravilno prisloniti na zemlju i stablo, odnosno granu, da ne bi došlo do klizanja i preturanja.
Često se mora ići na više delove krošnje, a to je povećana opasnost. U tom slučaju neophodno je da se koristi zaštitni pojas sa sigurnosnim užetom, kakav se koristi pri izvođenju radova na visini u građevinarstvu. Pomoću pojasa i sigurnosnog užeta radnik se vezuje za jaču granu da bi se osigurao od pada za slučaj skliznuća ili loma grane na kojoj stoji.
Ukoliko se ne poseduje zaštitni pojas sa sigurnosnim užetom, onda treba upotrebiti jači konopac ili jak opasač od široke kožne trake, ili se vezati direktno konopcem. Radnik koji obavlja rad na visini ne sme da ostane sam već uvek treba da je još neko prisutan za slučaj ukazivanja pomoći.
Skidanje i sakupljanje plodova
Skidanje plodova se može obaviti i mlaćenjem dužom motkom po plodovima, odnosno grančicama. Pri ovakvom radu treba paziti da ne dođe do lomljenja i oštećenja grančica. Pogrešno je mišljenje da se jakim udarcima obezbeđuje veća rodnost u idućoj godini. Lomljenjem grančica pravi se šteta jer se stvaraju rane koje iscrpljuju biljku i omogućuje se razvitak gljivičnih i bakterioznih bolesti. Takođe se lomljenjem grančica izaziva neko nekontrolisano izbijanje izbojaka. Sakupljanje plodova sa zemlje obavlja se ručno, ili mašinama na principu usisivača. Plodove treba odmah osloboditi zelenog omotača, a one sa kojih se omotač teško skida ostaviti da odstoje nekoliko dana pa to onda obaviti.
Beljenje ljuske oraha
Posle sakupljanja plodova treba sakupiti i sve opalo lišće i spaliti da bi se sprečilo razvijanje bolesti. Plodove oraha kvalitetnih sorti i tipova nije potrebno prati niti beliti, jer oni već imaju svetlu ljusku. Ako se orasi peru posle branja onda smeju ostati u vodi najviše tri minuta.
Ukoliko je ljuska oraha tamna, a želi se izvršiti beljenje da bi plodovi bili svetliji i time privlačniji za kupce, onda se beljenje može najjednostavnije obaviti pomoću sumpora. Ovo se radi na taj način što se orasi u mrežastim vrećama ili korpama od pruća izlože sumpornom dimu. Upotrebljava se 40 – 50 grama sumpora za 100 kg oraha. Sumpor se izloži toploti pomoću žeravice u sudu iznad koje se postave orasi. Treba ih pokriti ciradom ili slično da bi sav dim od sumpora išao na orahe. Ovaj posao se uspešno može obaviti u sušnicama za meso odnosno šljive.
Beljenje ljuske oraha može se obaviti i pomoću rastvora hlornog kreča i sode, ali pri ovom postupku je potrebno iskustvo, jer postoji mogućnost prodiranja tečnosti u unutrašnjost plodova što je štetno.
Čuvanje oraha
Kvalitetne sorte i tipovi oraha imaju visok randman (procenat mase jezgra u odnosu na ukupnu masu ploda) pa je isplativo prodavati ih u jezgru. Jezgro ovih oraha se lako vadi iz ljuske. Odvajanje jezgra od ljuske se obavlja kada prođe sezona drugih radova. Ovaj posao se za velike količine može obavljati i pomoću mašina načinjenih u tu svrhu.
Orasi se posle branja moraju prosušiti na promajnom mestu ili u sušnici. Na jakom suncu može doći do pucanja po šavovima ili se jezgro užegne od toplote. Temperatura posle koje dolazi do užeglosti jezgra je 43 stepena, pa o tome treba voditi računa prilikom sušenja. Sušenjem orasi u ljusci gube i do trećine mase u trenutku braza, zavisno od sadržaja vlage prilikom branja. Daljim stajanjem gube još pet procenata.
Orasi moraju da se čuvaju u vrećama retkog tkanja, ili razastriti po podu radi stalnog provetravanja. Prostorije za skladištenje treba da su prohladne, sa umerenom vlažnošću od 60 – 70 procenata. U ovakvim uslovima plodovi oraha se mogu čuvati do sledeće berbe.
Na pijaci orasi u ljusci postižu najvišu cenu posle berbe, dok su još sveži. Tada sadrže najviše vlage, ali su tada najukusniji i najsvarljiviji.
Snežana Janjić,dipl.ing
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu


