MELIORATIVNO ĐUBRENJE U ZASADIMA VIŠNJE – Posebno veliku pažnju treba pokloniti đubrenju pri zasnivanju zasada jer ono ima za cilj da nivo hraniva dovede do optimalnog nivoa, posebno fosfora i kalijuma, i da se isti nađu u zoni korenovog sistema. Zbog toga su količine uvek veće od onih pri đubrenju zasada u rodu. Ovo đubrenje poznato je kao meliorativno.
Meliorativnim đubrenjem se iz osnova menja nivo plodnosti zemljišta. Njime se značajno povećava količina pristupačnih oblika hranjljivih elemenata u zemljištu. Ono se može primeniti samo kod hranjljivih elemenata čija je pokretljivost u zemljištu mala, a to su fosfor i kalijum.
Zbog slabe pokretljivosti fosfora i kalijuma po profilu zemljišta, njih treba unositi u dublje slojeve – u zonu korenovog sistema. To se po pravilu obavlja pre podizanje zasada meliorativnim đubrenjem na „zalihu“.
Kod ovog načina đubrenja azot se ne primenjuje zbog velike pokretljivosti nitratnog jona u zemljišnom profilu tj. opasnosti od njegovog gubljenja ispiranjem. Pored unošenja fosfora i kalijuma meliorativnim đubrenjem neophodno je zemljište obezbediti i organskom materijom. To se najčešće postiže unošenjem stajnjaka. Njegova upotreba obezbeđuje zemljištu bolju mikrobiološku aktivnost i vodno-vazdušni režim. Sve ovo kasnije doprinosi boljem i lakšem usvajanjem hranljivih elemenata u toku redovnog plodonošenja. Kod meliorativnog đubrenja osnovu za primenu fosfora i kalijuma predstavlja njegova količina u zemljištu.
Meliorativno đubrenje zasada višnje
Obezbeđenost zemljišta se računa na ceo sloj iz koga se uzimaju uzorci, a oni se izimaju sa dubine od 0-30 cm i 30-60 cm. Kod zemljišta sa vrlo visokim sadržajem fosfora i kalijuma ne treba izvoditi meliorativno đubrenje kako ne bi izazvali antagonizam između nekih elemenata, a time i njihov fiziološki nedostatak.
Đubriva koja se koriste za meliorativno đubrenje sadrže veću količinu fosfora i kalijuma, a malu azota.
Savetodavac za melioracije
Igor Ristić dipl.ing.
foto pixabay.com