Voda na njivama – Vremenske prilike su ove godine veoma promenljive – obilne padavine su uslovile da se voda zadržava na njivama. Šta raditi kada rokovi setve prolaze, kada je očigledno da će ove godine biti teško uzgajati željene kulture? Poslednjih godina sve su češće pojave ekstremnih suša, pa zatim prekomernih padavina i poplava.
Voda u biljkama ima nezamenjiv značaj i mnogobrojne uloge u metabolizmu biljke. Ona je neophodna za rast i razvoj biljke, prenosi materije kroz biljku, učesnik je u biohemijskim reakcijama, otapalo je, održava čvrstoću i oblik biljke, određuje kvalitet. Poslednjih se godina većinom susrećemo s problemom nedostatka vode za normalan rast i razvoj biljaka. Naime, u poslednjih deset godina su četiri bile sušne. Kod svake poljoprivredne vrste poznati su kritični periodi u kojima nedostatak vode izaziva najveće smanjenje prinosa i kakvoće.
Kod viška vode u tlu dolazi do problema u snadevanju biljke kiseonikom
- pojava anoksije = potpun nedostatak kiseonika i
- pojava hipoksija = smanjene količine kiseonika.
Do pojave anoksije češće dolazi ako je temperatura vazduha iznad 20C, kada je potrošnja kiseonika disanjem korena biljaka, faune tla i mikroorganizama veća nego pri nižim temperaturama. U takvim anaerobnim uvjetima (anoksija) ili pri nedovoljnoj koncentraciji kiseonika (hipoksija) dolazi do promena u metabolizmu stanica biljnog tkiva.
Dolazi do intoksikacije stanica produktima alkoholnog vrenja i povećanja kiselosti citoplazme. Ove pojave mogu rezultirati odumiranjem ćelija. Biljke koje pate od nedostatka kiseonika pokazuju znakove uvelosti, zbog nemogućnosti aktivnog prenosa vode, a listovi pokazuju epinastičan rast (prema dole) zbog povećane sinteze etilena. U takvim listovima povećana je koncentracija abscisinske kiseline koja inicira zatvaranje puteva materija. Time se prekida transpiracijska struja i prenos vode i hraniva u nadzemne delove biljke, što rezultira usporavanjem rasta.
Osim negativnog uticaja na same biljke, suvišna voda negativno utiče i na samo tlo:
- narušena je struktura tla,
- prilikom isparavanja vode iz tla, gube se znatne količine toplinske energije i zbog toga su vlažna tla hladnija (2 – 7C) od suvih tla,
- sve pore su ispunjene vodom, u tlu nema dovoljno vazduha i slaba je izmena gasova
- pojava erozije tla uzrokovane vodom.
Sve navedeno ima negativan uticaj na rast i razvoj biljka na tlima u kojima je višak vode:
- u vlažnim uslovima sprečava se proces nitrifikacije i smanjuje usvajanje azota,
- anaerobni uslovi za delovanje mikroorganizama,
- otežano je kretanje poljoprivredne mehanizacije,
- povoljni uslovi za rast i razvoj biljnih bolesti i štetnika,
- onemogućena i otežana pravovremena obrada tla i provođenje agrotehničkih mera (prihrana useva, zaštita useva).
Štete u biljnoj proizvodnji, koje nastaju od suvišnih voda, mogu doseći katastrofalne razmere. Suvišne vode izravno utječu na smanjenje prinosa i otežavaju ili u potpunosti onemogućavaju izvođenje agrotehničkih zahvata koje treba pravovremeno izvršiti. Biljke različito podnose prekomjerno vlaženje ili plavljenje tla, ovisno od fenofazi razvoja, u kojoj se vlaženje pojavljuje i same dužine trajanja plavljenja. Najveće sniženje prinosa u uvjetima prisutnosti suvišne vode valja očekivati u razdoblju intenzivnog porasta biljaka. Smanjenje prinosa uzgajane kulture raste proporcionalno s duljinom perioda prevlaživanja tla
Izvor: Petošić, Dragutin, Tomić, Franjo; Reguliranje suvišnih voda, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.
Temeljem navedenih pokazatelja vidljivo je da su gubici u prinosu većine poljoprivrednih kultura najmanji kada prevlaživanje tla traje vremenski do tri dana. Relativno sniženje prinosa poljoprivrednih kultura zavisi od razdoblja fenofaze u kojoj se biljka nalazi u trenutku suvišnog vlaženja tla. Ozime žitarice ne podnose duže vreme prevlažno tlo pri kraju svoje vegetacije (maj – juni), a jare žitarice u sredini vegetacijskog razdoblja (april – maj). Do najvećeg smanjenja prinosa kukuruza dolazi ukoliko je tlo suviše vlažno u početku vegetacije (april – maj).
Pri određivanju potrebnog vremena odvodnje suvišnih voda s poljoprivrednih površina, koje se može smatrati i granično dozvoljenim trajanjem plavljenja uzgajane kulture, treba uzeti u obzir i različitosti u toleranciji uzgajanih kultura na uvjete plavljenja, kao i razdoblje vegetacije u kojem je plavljenje bilo prisutno.
Tablica 2. Potrebno vreme odvodnje suvišne vode u danima

Izvor: Petošić, Dragutin, Tomić, Franjo; Reguliranje suvišnih voda, Agronomski fakultet u Zagrebu, 2011.
Iz svega se može zaključiti da većina poljoprivrednih kultura podnosi stagnaciju suvišnih voda samo 12 do 36 sati.
Što učiniti da se umanje štete uzrokovane suvišnom vodom na poljoprivrednim parcelama?
- na svim parcelama gde je to moguće prokopati kanale i omogućiti isticanje suvišne vode s parcele,
- ne koristiti poljoprivrednu mehanizaciju (dodatno narušavanje strukture tla) na poljoprivrednim površinama na kojima je tlo zasićeno vodom ili poplavljeno,
- pratiti pojavu bolesti na ozimim poljoprivrednim kulturama, izvršiti tretiranje useva skladu stanja tla i useva.
Kada se odlučuje o vrsti i vremenu upotrebe mehanizacije za obradu tla, treba uzeti u obzir stanje tla u pogledu zasićenosti vodom. U uslovima mokrog i vodom natopljenog zemljišta treba izbegavati obradu i provoz mehanizacije preko poljoprivrednog zemljišta, kojim se uzrokuje zbijanje slojeva tla.
Već je u tekstu navedeno da se različite poljoprivredne vrste razlikuju i po svojoj osetljivosti na višak vode.
Uljana repica je jako osetljiva na zadržavanje vode na polju. Takođe i visoki nivo podzemne vode loše utiče na repicu.
mr. sc. Tatjana Međimurec
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
