Zeleno uvenuće. Na prisustvo ove bolesti ukazuje postepeno uvenuće i sušenje pojedinačnih strukova, pri čemu lišće zadržava zelenu boju. Rano napadnute biljke imaju žbunast izgled. kada se biljka iščupa i napravi uzdužni presek jasno se zapaža braon boja na sprovodnim sudovima kao posledica ove bolesti.
Gljivica se održava u zemljištu u obliku rasplodnih organa koji u kontaktu sa biljkom prodiru u tkivo biljke. U biljci gljivica prodire do sprovodnih sudova gde nastavlja da se razvija i izaziva začepljenje sprovodnih sudova. Gljivica dospe i do glavnog nerva lista gde formira nove rasplodne organe koje kišne kapi spiraju i prenose na zdrave biljke.
Pored paprike, ova bolest napada i ostale biljke iz roda Solanaceae ( paradajz, krompir, plavi patlidžan ) i Cucurbitaceae ( dinje, lubenice i krastavce ). Ubraja se u jednu od najštetnijih bolesti paprike. Zametanje plodova potpuno izostaje kod ranih infekcija, a kod kasnijih zaraza formirani plodovi se smežuraju prerano pocrvene i osuše se.
Zaštita
Najbolje rezultate daju preventivne mere:
- uklanjanje biljnih ostataka
- dezinfekcija supstrata pri proizvodnji rasada
- plodored
Zeleno uvenuće
Hemijske mere daju slabe rezultate. Ako se bolest javi, obolele biljke treba počupati i uništiti, a nakon toga papriku zaliti i sredstvima na bazi aktivne materije propamokarb – hidrohlorida. Primenom ovih sredstava možemo samo zaustaviti razviće gljive dok traje dejstvo preparata.
U slučaju pojave zelenog uvenuća, papriku ne treba saditi na istoj parceli najmanje 5 godina. Umesto paprike treba saditi zitarice, kukuruz, šećernu repu, grašak, kupus, pasulj.
Ružica Đukić, dipl. ing. zaštite bilja
foto pixabay.com / Gustavo_Belemm
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
