Najnovije vesti
Početna » Poljoprivreda » Ratarstvo » Azot – koliko azota za najbolji razvoj žitarica?

Azot – koliko azota za najbolji razvoj žitarica?

koloko azota

Azot je najvažniji u proleće. Rast biljke pšenice najviše zavisi od toga koliko azota će imati na raspolaganju tokom njenoga razvoja. Prihrana pšenice se mora obaviti u adekvatnoj količini za svaku parcelu posebno. Postoje metode koje će Vam pomoći da odredite tačnu količinu potrebnog azota, jer on koliko pomaže biljkama u razvoju toliko može i naneti štete prirodnom okruženju. Još jedan razlog potrebi merenja je i ekonomske prirode – utrošak finansijskih sredstava za kupovinu đubriva je sve veći, jer ona omogućavaju stabilne i visoke prinose. Rast cena hrane u svetu je svuda prisutan. Sa tim raste i ukupna potrošnja mineralnih hraniva.

Koliko azota za najbolji razvoj žitarica?

Na globalnom nivou potencijalni azotni balans (odnos između N dostupnog za đubriva i zahteva za N đubrivima) iskazan kao potreba za N đubrivima, izražena u procentima, povećava se sa 2% u 2012 na 4-5 % u 2013 i 2014. U poslednje dve godine, za posmatrani period, a to su 2015 i 2016, potrebe za N đubrivima rastu 8% na godišnjem nivou.

S toga je neophodno da se povede računa o potrošnji azotnih đubriva, čiji resursi nisu toliko ograničeni kao fosfora i kalijuma, vodeći računa, da pored toga što je neophodan biljkama za postizanje prinosa u isto vreme je štetan za životnu sredinu, kako ispiranjem u podzemne vodotokove tako i kao element koji doprinosi efektu staklene bašte. Iz tog razloga prikazujemo metode, laboratorijske i poljske, na osnovu kojih određujemo potrebe biljaka za ovim elementom.

Azot kao element

AZOT, OBLICI DOSTUPNI BILJKAMA, NJEGOVA UPOTREBA I ĐUBRIVA KOJA SE KORISTE U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI

Azot spada u grupu elemenata neophodnih živim organizmima. Interesantno je naglasiti da je osnovni izvor azota za živi svet na Zemlji neživa priroda, gde se iz atmosfere, posredstvom živih bića, on redukuje do amonijaka. Nitratni i amonijačni azot usvajaju biljke koje vrše sintezu aminokiselina i proteina, a biljke dalje, u lancu ishrane, koriste životinje i čovek.

Elementarni azot je gas bez boje, mirisa i ukusa koji ne podržava gorenje niti sam gori. Francuski hemičar Antoine-Laurent Lavoiser ovom elementu je dao ime azot, zbog njegove nesposobnosti da podržava život (na grčkom zoe znači život).

Naime, s jedne strane bez njega bi se život teško mogao zamisliti jer ulazi u sastav proteina, nukleinskih kiselina i drugih neophodnih jedinjenja, a činjenica je da se u atmosferi koja ima samo azot ne može disati niti se može život održavati.

Azot u zemljištu se nalazi kao: rastvorljivi mineralni oblici (amonijačni, nitratni i nitritni), rastvorljive organske komponenete (urea, aminokiseline i dr.), kod živih organizama (koren biljaka, mikroorganizmi i životinje) i nerastvorljivi oblici (organska materija zemljišta i fiksirani amonijačni azot).

Biljkama je dostupan nitratni i amonijačni oblik azota.

Nitratni oblik azota biljke usvajaju u većim količinama. Veoma male količine uree i aminokiselina biljke mogu usvojiti iz zemljišnog rastvora (Boeckman et al. 1990).

Koliko će biljke usvojiti azota u zemljištu zavisi od mnogih činilaca pored kojih su i vrsta gajene biljke, klima i uslovi zemljišta.

Azotna đubriva koja se kod nas koriste su:

  • KAN 27% N
  • Krečni amonijum nitrat,
  • AN 32-33% (35%) N
  • Amonijum nitrat,
  • UAN 28,30,32 % N
  • Urea amonijum nitrat,
  • Urea 46% N i
  • Sporodelujuća azotna đubriva, više tržišnih naziva.

N-min metoda utvrdjivanja potreba biljaka za azotom

Kod nas je, od kraja 80-ih godina XX veka, u primeni N-min metoda (Wehrman i Scharpf, 1978) i metoda rezidualnog azota, na čijoj su adaptaciji u nas radili: Milošević (1983), Bogdanović (1985), Marinković (1986) i Malešević (1989).

Osnovno je da se u zemljištu, tj. iz uzorka zemljišta, utvrđuje rezerva rezidualnog azota u zoni rasprostiranja korena rano u proleće (N-rezidualni), mineralizujuća sposobnost zemljišta u toku vegetacije (na ugaru bez đubrenja) (N-min), usvojen azot biološkim prinosom (Nu) gde je potreba gajenog useva za azotom razlika ukupnih potreba useva za azotom umanjena za zbir rezerve rezidualnog azota i mineralizujuće sposobnosti zemljišta (N) ili

N= Nu–(Nrez.+ N–min)

Uzorci zemljišta se uzimaju u slojevima 0-30, 30-60, 60-90 i 90-120 cm, u zavisnosti od dubine korena gajenog useva. Površina sa koje se uzima uzorak je 20 ha. Metod se koristi za prihranu pšenice rano u proleće (kraj februara-početak marta), za predsetveno đubrenje šećerne repe (početak marta), predsetveno đubrenje kukuruza (neposredno pred setvu) kao i velikog broja povrtarskih useva.

Promenljiva priroda mineralnog azota iziskuje da se svake godine na svakoj parceli moraju uzimati uzorci zemljišta.

Brza test metoda aparatom Nitraček (Nitrachek refraktometar)

Metod je razvio dr A. Nitsch (1984). Za razliku od N-min metode, uzeti uzorci zemljišta se mogu analizirati na samoj parceli ili odmah nakon donošenja u prostoriju na imanju. Uzorak zemljišta treba da odstoji sat vremena u prostoriji pre početka analize. Kao ekstrakcioni rastvor se koristi 3% KCl ili destilovana voda. Priprema uzoraka je jednostavna.

Kratak opis postupka: Iz uzorka zemljišta se odmeri 100 gr i doda 100 gr destilovane vode ili 3% KCl, promućka 2×30 sekundi i profiltrira. Iz bistrog rastvora se čita sadržaj nitrata uranjanjem tračica (Merck) koje reaguju na njegovo prisustvo promenom boje (ljubičasta).

Tračica, čiji je deo promenio boju, stavlja se u aparat (za to propisano mesto) i nakon 60 sekundi dobija se vrednost sadržaja rezidualnog azota u uzorku zemljišta u ppm (milioniti deo kilograma).

Dobijena vrednost se zatim pomnoži sa koeficijentom vlažnosti (postoje za teška, srednja i laka zemljišta) nakon čega imate vrednost sadržaja rezidualnog azota u analiziranom sloju u kg/ha.

Isti aparat se može koristiti u laboratorijskim uslovima za šta postoje odgovarajuće formule za preračunavanje (iste kao i za N-min). Ovo je brz i jednostavan metod koji je našao primenu u našoj praksi.

Metode vezane za biljke

Kao prva metoda gde se koristila biljka, njeni delovi, ili sok bila je difenil-amin i N-(1-naftil) etilen-diamin test.

Kao reprezentativan uzorak se uzima 50 biljaka sa površine od 1-2 ha. Dobijeni intenzitet boje je bio na skali 0-1;1-2; i 2-3; što je u drugoj prihrani odgovaralo potrebnim količinama azota koji se dodaje usevu.

Hlorofilmetar N-Tester (Konica-Minolta) – početkom 90-ih godina XX veka počelo je razvijanje jednostavnijih, bez hemikalija, metoda utvrđivanja obezbeđenosti biljaka azotom. Metod je zasnovan na promeni sadržaja hlorofila u listovima biljaka pri različitim nivoima obezbeđenosti biljaka azotom.

Na ovaj način agronomi, kao i obučeni proizvođači, mogu oceniti potrebu biljaka za azotom i primeniti đubriva koja omogućuju ciljani prinos

N-Tester korišćen u pšenici

Uređaj je brz, jednostavan, pouzdan i ekološki prihvaćen. Korišćen je na našim poljima u proizvodnji u poslednjih 5 godina. Za određivanje potrebne količiname azota, na osnovu rezultata merenja, primenjuje se univerzalna tabela koju poseduju korisnici uređaja.

Ono što je neophodno za primenu u našim uslovima je da se izvrši kalibracija, ako je u pitanju npr. pšenica, po sortama i tipovima zemljišta.

U primeni je i Merenje na osnovu “kontrolnog polja”

Kontrolno polje” ili referentno polje, predstavlja parcelu koja je sa prvom prihranom dobila, tj. gde je dodata, najveća količina N (azota) preračunata u kg/ha hraniva. Prvo se na njemu izvrši merenje i dobije prosečna vrednost (30 merenja na N-Tester aparatu SPAD 520 PLUS) i sa njime se upoređuju prosečna merenja na ostalim parcelama koje su dobile manje ili, neki put, veće količine azotnog đubriva

Koristi se kod strnih žita, kukuruza, krompira, uljane repice i u voćarstvu kod jabuke. N-Senzor (YARA) i slični uređaji. N-Senzor (Yara) je uređaj koji se postavlja na kabinu traktora omogućujući proizvođaču da se mere zahtevi useva za azotom dok traktor prolazi preko polja i u isto vreme se kompjuterski podešavaju količine đubriva koje se primenjuju rasipačem.

Ovaj uređaj omogućuje primenu odgovarajuće i optimalne količine đubriva primenjene, posebno na svakoj parceli ili delu parcele. Ovo je postao reper za tehnologiju precizne poljoprivrede. Praktična primena je pokazala povećanje prinosa iznad 10% primenom azota na ovaj način u odnosu na dosadašnji način primene uz smanjenje gubitaka azota.

Slične uređaje rade i kompanije Fritzmeier (Nemčaka) kao i Ag Leader (SAD).

Crop metri

Crop metri su ručni senzori za useve koji su pristupačni, jednostavni za korišćenje i koji daju procenu zdravstvenog stanja biljke ili vigora useva. Upotrebom se donosi objektivna odluka vezana za količinu đubriva koja se može primeniti na usevu. Rezultat je efikasnija upotreba đubriva.
Princip rada je sledeći:

  • Povlačenjem okidača na uređaju senzor emituje crvenu i infracrvenu svetlost ka usevu, a zatim meri količinu crvene i infracrvene svetlosti koja se reflektuje nazad ka senzoru,
  • Takođe se može držati povučeni okidač na uređaju i kretanjem se beleže promene u količini reflektujuće svetlosti, sa površine useva, gde se nakon 60 sekundi dobija prosečna vrednost za pređenu površinu,
  • Jačina detektovane svetlosti je direktni pokazatelj vigora useva,
  • Senzor pokazuje izmerene vrednosti u uslovima NDVI čitanja koje se kreću od 0,00-0,99. Ukoliko je vrednost veća, približava se maksimalnoj vrednosti, utoliko je usev zdraviji i razvijeniji odnosno ima izražen vigor.
  • Očitane vrednosti, na LCD ekranu uređaja, se prenose na „Grafikon procene đubrenja“ iz kojeg se, koristeći vrednost i krivu referentnog polja, izračunava potrebna količina azota za željeni prinos.

Referentno polje je polje „Bogato azotom“, obično deo trake useva koji je najrazvijeniji – cilj je da ostatak parcele dodavanjem azota bude istog izgleda kao usev referentnog polja.

Ovaj uređaj je korišten na poljima pod pšenicom u proizvodnoj 2012/13. Merenja su rađena u cilju druge prihrane azotom i na posebnim ogledima sa različitim količinama azota i gustinom useva. Preporučuje se za planiranje đubrenja azotom na pšenici i ostalim strnim žitima.

Zaključak

Dodavanje azota u cilju stvaranje njegove rezerve u zemljištu, za gajene useve, nije moguće. Količine koje se unesu, a biljka nije u stanju da ih koristi zbog vremenskih prilika ili je parcela bez useva, bivaju »zarobljene« od strane mikroorganizama ili organske materije zemljišta uz gubitke koji se javljaju volatizacijom ili ispiranjem.

Zato je neophodno da se primena azota i mineralnim đubrivima shvati ozbiljno i da se iskoriste svi potrebni alati i znanje koje poseduju naši agronomi kako bi se primena azotnih đubriva usmerila ka postizanju stabilnih i visokih prinosa uz racionalnu potrošnju đubriva i očuvanje prirodnih resursa.

autor: Bogdan Garalejić, PS Vojvodine

Pročitaj i ...

fosfor manjak plodored gustina setve fenofaze razvoja

Gustina setve kukuruza – koliko biljaka

Gustina setve kukuruza – Prva komponenta prinosa je broj biljaka po jedinici površine. Setvom kukuruza na …