Izvori zakišeljavanja zemljišta – problem brojnih ratara

Zemljište je ograničeno i istovremeno uništivo blago – izvori zakišeljavanja zemljišta. U toku obrade zemljište brzo se uništava, a veoma sporo se obrazuje. Da bi se u prirodi stvorio humusni sloj od 2.5-3 cm, zavisno od ekoloških i drugih uslova, potrebno je nekoliko vekova, a čovek neracionalnim korišćenjem može da degradira zemljište za nekoliko decenija. Mnogobrojni su uzroci koji mogu dovesti do oštećenja zemljišta, stoga posledice koje proističu od oštećenja mogu biti različite. Razlikujemo tri kategorije oštećenja: degradacija, destrukcija i potpuno isključenje iz poljoprivredne proizvodnje koje može da bude povremeno i trajno.

Degradacija zemljišta

Degradacija predstavlja blaži stepen oštećenja zemljišta, iako ona može vidno da umanji njenu plodnost. Degradaciju uglavnom izazivaju neadekvatne agrotehničke i hidrotehničke mere koje se preduzimaju u poljoprivredi kao lokalno i globalno zagadjenje sredine. Najznačajniji uzroci degradacije obradivih površina su:

• zakišeljavanje zemljišta,
• vodena erozija,
• deflacija,
• erozija vetrom,
• nakupljanje soli,
• zaslanjivanje i sekundarno zaslanjivanje,
• pogoršanje strikture zemljišta,
• sabijanje zemljišta,
• stagnacija vode,
• biološka degradacija,
• smanjenje organske materije i pufernog kapaciteta zemljišta, nakupljanje toksičnih materija i nepovoljna dinamika i promet hranljivih materija.

Izvori zakišeljavanja zemljišta 

Kisela zemljišta su veoma rasprostranjena u svetu. Procenjuje se da kisela zemljišta pH<5.5 u površinskom sloju, zauzimaju oko 30% ukupne svetske obradive površine. Na kisela zemljišta uže Srbije potpada više od 60% oranične površine. Na najugroženijim zemljištima čija je ph 4.2 ne samo da je primećeno opadanje prinosa pojedinih gajenih vrsta, već periodično dolazi do masovnog uništavanja useva.

Pročitajte i: Kalcifikacija zemljišta za bolji rod useva

Procesi koji podstiču zakišeljavanje zemljišta su:

• kiseo atmosferski talog,
• sistem biljne proizvodnje i gazdovanje zemljištem,
• upotreba fiziološki kiselim mineralnih djubriva,
• ispiranjem iz zemljišta i
• odnošenje prinosom iz zemljišta kalcijuma, magnezijuma i drugih elemenata

Izvori zakišeljavanja – đubriva

Upotreba mineralnih djubriva i kiseo atmosferski talog imaju manje-više globalni karakter, dok upotreba nusproizvoda kiselog karaktera ima pre svega lokalni značaj. Neosporno je da je hemizacija biljne proizvodnje, a u okviru toga primena mineralnih djubriva u značajnoj meri, doprinosi povećanju prosečnog prinosa gajenih biljaka. Postoji, medjutim, i mišljenje da povećanje upotrebe mineralnih djubriva nije srazmerno pravilu povećanja prinosa.

Vladica Stefanović, dipl.inž., savetodavac za ratarstvo

PSSS Negotin