Banaćani su prvi krenuli sa žetvom, prinos mali cena – ne zna se koliko će tržište (a bogami i država) odrediti, otkupljivači nude 17 dinara za kilogram, ali ratari žele barem 20 dinara za kilogram da bi i oni nešto zaradili.
Prvi otkosi u Banatu su doneli različite prinose, od 4 do 5,5 tona po hektaru. Uz cenu od 17 dinara za kilogram su na “pozitivnoj nuli” koja ustvari ne postoji. Višak pšenice na svetskom tržištu ne ide u prilog zahtevima naših proizvođača. Dok na istoku, u Ukrajini i Rusiji, očekuju dobre prinose neće biti “sreće” ni za naše ratare. Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović je pre 20 dana tešio ratare da sada možemo izvoziti pšenicu u Egipat, ali po kojoj ceni da je izvezemo? Ili je tu možda i rešenje ove enigme – zašto država ne proglašava cenu pšenice za otkup u robne rezerve?
Posle sastanka državnih birokrata i udruženja poljoprivrednika i njihovog zahteva da Direkcija za robne rezerve otkupi deo pšenice po 22 dinara za kilogram – muk. Tržište sve određuje (tako se kaže kada nemate volju da rešite problem). Direkcija ima dobru volju, čeka se Vlada Republike Srbije – koja je sada i sama na “čekanju” – do formiranja nove – ali ona ne najavljuje kada će odrediti neophodna sredstva za to. Verovatno kada se žetva završi na 30% površina da vide koliki će biti prinos i kvalitet.
Prinos mali cena još manja
Ako se i sredstva “nađu” negde, količine koje će država otkupiti će verovatno biti “kap u moru” i neće naterati otkupljivače da daju koji dinar više ratarima. Ne sme se zaboraviti da su u najgorim danima pandemije naši trgovci izvozili pšenicu i brašno, a ne bi imali šta izvoziti da ratari nisu vredno radili prošloga leta. Država je bila “mirna” da obezbedi hranom stanovništvo zahvaljujući poljoprivrednicima. Valjda i to nešto vredi, zar ne?
Zadružni Savez Vojvodine je izračunao koliko košta kilogram pšenice ovoga leta. Prema kalkulaciji Zadružnog saveza Vojvodine, cena koštanja proizvodnje pšenice roda 2020. godine iznosi 21,06 din/kg za očekivani prosečni prinos od 4.500 kg/ha. Sa uračunatom akumulacijom od 10% za proizvođača, cena bi iznosila 23,17 din/kg za prosečan prinos od 4.500 kg/ha.
Da se poštuju odredbe o višoj ceni za kvalitetnu pšenicu (procenat proteina, hektolitar, broj padanja…) sigurno bi i ratari uložili više jer će i dobiti više. Durum pšenica na berzama u EU se plaća 270 evra za tonu. Mogli bismo i mi proizvesti kvalitetnu pšenicu, ali po 27 dinara za kilogram.
Ko čeka, taj se načeka. Gradite podne silose dok država daje deo sredstava za to i čuvajte pšenicu do jeseni. Ili gajite sorte koje još uvek imaju dobru tražnju na tržištu – spelta, raž… Nešto što je zdravstveno više vredno i potrošači žele da više plate jer dobijaju zdravlje.
Pročitajte i: Spelta je obilno rodila 2019., cena nije problem
Petar Jovičić