Zadrugarstvo vredi – Tokom tri godine, od 2017. godine, će država Srbija dodeliti za osnivanje zadruga ili podršku postojećim zadugama oko 20 miliona eura. Dobro je da se ponovo uspostavi poverenje u zadrugarstvo i pokrene udruživanje jer to je način opstanka ” malih ” poljoprivrednika. Postoji jedno pitanje – kako uspostaviti lanac proizvoda od njive do trpeze i ostvariti profit bez uticaja monopola, kartela u otkupu, trgovini …
Zemlje EU imaju dugo iskustvo u zadrugarstvu . Holandija i Danska su primer kako se postiže toliko željeni uspeh u proizvodnji, plasmanu i ostvarenja profita.
Holandija – sa 4,15 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta ( od toga 42% su pašnjaci ) uspešno ostvari izvoz od 94 milijarde eura godišnje !! Najviše od toga je
- izvoz mesa 8,30%,
- sir, mleko ,jaja 7,70%,
- cveće 9,30%,
- povrće 7,00%,
- tehnologija, proizvodnja energetsko – efikasnih plastenika , IT produkti u agraru 9,30%, .
Poljoprivreda u BDP-u zemlje učestvuje sa 9 % dok u poljoprivredi je zaposleno 8,80% radno sposobnog stanovništva. U Holandiji ima više od 2.600 kooperativa.
Marten Vehen, savetnik za poljoprivredu u ambasadi Kraljevine Holandije u Beogradu, u razgovoru sa članovima Društva agrarnih novinara je izjavio : Udruživanje treba da bude poslovno. Kroz primer poznate kompanije Kampine objasnio je kako su to uradili farmeri u Holandiji. Mnogo sitnih proizvođača mleka, pre stotinak godina, suočavalo se sa problemom gde da odloži proizvedeno mleko. Umesto da svako ima svoju, odlučili su da naprave zajedničku ostavu, nakon čega su počeli zajedno da prerađuju mleko u prerađivačkim kapacitetima koje su zajedno izgradili. Onda su zajedno odlučivali po kojoj ceni će prodavati svoje proizvode. Tako su radili lokalno, na nivou provincija i regija, pa i države. Zadruge su postajale sve veće i značajnije. Po tom principu nastala je i Kampina. Proizvođači su postali akcionari i vlasnici velike kompanije koja zapošljava preko dvadeset hiljada radnika širom sveta.
Zadrugarstvo vredi
Danska je pre 136 godina osnovala prvu zemljoradničku zadrugu i od tada se samo povećavao njihov broj. Sada u Danskoj se više od 90% poljoprivredne i prehrambene industrije zasniva na brojnim kooperativama. Tako da farme koje su članovi zadruga za proizvodnju ratarskih proizvoda su i članovi zadruga za proizvodnju mleka, klanica, fabrika stočne hrane … Svi teže jednom cilju – optimalnim troškovima, visokim prihodima i profitu na kraju ciklusa proizvodnje.
Sada dolazimo do veoma važnih principa zadrugarstva :
- jedan član, jedan glas,
- cena koju dobijaju pri prodaji zadruzi je ista za sve ( bez obzira na količinu prodate robe , svinja, mleka …)
- svi su odgovorni za dugove zadruge ( onoliko koliko robe isporuče – procentualno u odnosu na ukupnu prodaju zadruzi )
Uloga države je velika u stvaranju uslova za poslovanje zadruga, ali i stvaranje uslova da se njihovo tržišno poslovanje ne sudari sa monopolima, kartelima ( kojih nema u Srbiji !? ). Vertikalno povezivanje zadruga je od najveće važnosti jer tako zadrugari imaju ceo krug proizvodnje od njive do trpeze. Proizvodnja, prerada, plasman u okviru udruženih zadruga je uslov dobrog poslovanja.
Petar Jovičić
foto pixabay.com
Agro Info Net Portal o poljoprivredi, cenama, turizmu
