Najnovije vesti
Početna » Poljoprivreda » Ratarstvo » Suncokret plamenjača na našim poljima, vreme je za zaštitu!

Suncokret plamenjača na našim poljima, vreme je za zaštitu!

Biljke su u fazi rasta do devet listova i na njivi je primećena bolest suncokret plamenjača – česta bolest u našim krajevima koja smanjuje prinose i nanosi velike štete biljkama. Plasmopara halstedii je gljiva koja vodi poreklo iz Severne Amerike i odatle se proširila na sve prostore  na kojima se gaji suncokret.

Prisutna je u Albaniji, Austriji, Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Nemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Moldaviji, Rumuniji, Slovačkoj, Španiji, Švajcarskoj, Turskoj, Rusiji, Ukrajini i Srbiji.

Uvođenjem otpornih sorti i obaveznog tretiranja semena ublažene su  posledice i štete koju prouzrokuje ova bolest. Poznato je više sojeva  patogena različitih fizioloških karakteristika. Republika Srbija je zajedno sa Francuskom i Rumunijom među prvima u svetu uvela otporne hibride.

Simptomi variraju u zavisnosti od tipa infekcije i vegetativne faze razvoja  biljke. Postoje dva osnovna tipa simptoma, u zavisnosti od toga da li je  infekcija sistemska ili lokalna.

Vrste infekcije suncokret plamenjača

Sistemska infekcija nastaje u fazi klijanja i nicanja. Biljke zaostaju u porastu, postaju kržljave (za polovinu su niže od zdravih). Stablo je sa kraćim internodijama i zadebljalo. Na licu lista uočavaju se mozaične pege, a na naličju gusto bela navlaka od konidiofora i konidija. Na zaraženim biljkama formiraju se sitne glavice sa sterilnim ili šturim zrnima.

Lokalna infekcija ispoljava se u vidu žutozelenih pega nepravilnog oblika  kao posledica sekundarne zaraze. Pege se vremenom uvećavaju, spajaju, zahvatajući veći deo lista. U uslovima povećane vlažnosti na naličju zaraženih listova u okviru pega pojavljuje se gusto beličasta navlaka od konidiofora sa konidijama. Cvetovi suncokreta su uglavnom sterilni ili  proizvode malo semena koje je zaraženo, jer se micelija lokalizuje u  semenu. Cvetovi stoje uspravno i ne pokazuju fototropizam.

Suncokret plamenjača na našim poljima, vrmene je za zaštitu

Koren  zaraženih  biljaka je slabije  razvijen  i  tamnije  je boje nego kod zdravih biljka. Sekundarne infekcije pogađaju isključivo odrasle biljke. Na licu lista se pojavljuju male hlorotične tačke nepravilnih ivica, a ispod njih, na poleđini lista, mogu da se formiraju beličaste pustule  sa  sporangijama.  Ove  zaraze  ne  nanose  štetu  biljci (biljke  se  razvijaju  potpuno  normalno).  Ovakve  biljke ne  treba  zanemariti  jer  predstavljaju  opasan  izvor  infekcija.

Sekundarne  infekcije  se  mogu  manifestovati  u  latentnoj  formi.  U  tom  slučaju  zaražena  biljka  ne  pokazuje nikakav  tipičan  simptom  bolesti.  Seme  sa  tih  billjaka može predstavljati izvor infekcije.

Geografska rasprostranjenost i simptomi

Plamenjača   suncokreta   napada   porodicu   glavočika (Compositae),  samonikle  i  gajene  vrste.  Glavna  biljka domaćin, koja ima najveći ekonomski značaj je suncokret  (Helianthus  annuus).  Među  samoniklim  biljkama ističu se vrste koje pripadaju rodu Helianthus, kao i rodovima Artemisia i Xanthium.

Biljke domaćini

Patogen  se  održava  pomoću  oospora  u  obolelim  biljnim ostacima ili micelijom u semenu. Oospore se mogu održati u stadijumu mirovanja do 14 godina. Raspadanjem korena obolelih biljaka oospore dospevaju u zemljište. Prezimele oospore pri vlažnim uslovima klijaju obrazujući  zoosporangije u kojima se diferenciraju zoospore,  koje  vrše  primarne  zaraze  klijanaca  u  proleće.

Epidemiologija

Zoospore imaju dva biča pomoću kojih plivaju u vodi i dospevaju u blizinu korena ili hipokotila. Zoospore klijaju u začetak hife koja prodire direktno u tkivo parenhima ostvarujući sistemsku zarazu biljka.

Zaraženo  seme  je  glavni  način  širenja  bolesti  na  veće udaljenosti  i  uzrok  stalne  kontaminacije  nezaraženog terena. Spore se mogu prenositi vetrom.

Razvoju  patogena  pogoduje  i  povećana  vlažnost  zemljišta.  Oospore  klijaju  u  kapi  vode  pri  temperaturi 9-22ºC (opt 15-18). U vreme nicanja suncokreta dovoljno je da se slobodna voda zadrži samo nekoliko časova na korenu da bi došlo do klijanja oospora i ostvarenja infekcije. Prohladno vreme i obilate kiše posebno u periodu 2-3  nedelje  posle  setve, u  fazi    klijanja  i  nicanja useva,  pospešuje  pojavu  primarne  infekcije.  Da  bi  se smanjio  broj  primarnih  infekcija  potrebno  je  maksimalno  skratiti  fazu  klijanja  i  nicanja  biljaka  primenom agrotehničkih mera.

Mere suzbijanja

Borba protiv ovog patogena podrazumeva preventivne mere:

    1. setvu otpornih sorti suncokreta
    2. setvu tretiranog semena (fungicidima na bazi metalaxyla)
    3. uklanjanje zaraženih biljaka da bi se izbegle sekundarne infekcije
    4. primena petogodišjnjeg plodoreda
    5. uklanjanje samoniklih biljaka

Izvor: Uprava za zaštitu bilja RS

Savet PIS VOJVODINA – Suncokret plamenjača

Preporuka proizvođačima je da pregledaju svoje useve, i ukoliko se uoče biljke sa simptomima navedenog patogena neophodno je njihovo mehaničko uklanjanje, kako ne bi došlo do sekundarnih infekcija.

Hemijske mere kontrole mogu se sprovesti preparatima na bazi a.m. Metalaksil M + mankozeb (Ridomil Gold MZ 68 WG, Alijansa) u količini 2,5 kg/ha.

Najvažnija mera kojom se smanjuje rizik od pojave plamenjače je poštovanje plodoreda (najmanje 5 godina), kao i setva tolerantnih hibrida.

Pročitaj i ...

n min metoda zaštita žita jare sorte bokorenje kod n-min uslovi za tretiramo seme virusi na mladim biljkama

Zaštita pšenice na vreme, bogat rod

Zaštita pšenice je zaštita budućeg roda ovoga leta. Uzročnici bolesti su imale dobre uslove za razvoj i sada je važno zaštititi mlade biljke.