Biljke su u fazi rasta do devet listova i na njivi je primećena bolest suncokret plamenjača – česta bolest u našim krajevima koja smanjuje prinose i nanosi velike štete biljkama. Plasmopara halstedii je gljiva koja vodi poreklo iz Severne Amerike i odatle se proširila na sve prostore na kojima se gaji suncokret.
Prisutna je u Albaniji, Austriji, Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Nemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Moldaviji, Rumuniji, Slovačkoj, Španiji, Švajcarskoj, Turskoj, Rusiji, Ukrajini i Srbiji.
Uvođenjem otpornih sorti i obaveznog tretiranja semena ublažene su posledice i štete koju prouzrokuje ova bolest. Poznato je više sojeva patogena različitih fizioloških karakteristika. Republika Srbija je zajedno sa Francuskom i Rumunijom među prvima u svetu uvela otporne hibride.
Simptomi variraju u zavisnosti od tipa infekcije i vegetativne faze razvoja biljke. Postoje dva osnovna tipa simptoma, u zavisnosti od toga da li je infekcija sistemska ili lokalna.
Vrste infekcije suncokret plamenjača
Sistemska infekcija nastaje u fazi klijanja i nicanja. Biljke zaostaju u porastu, postaju kržljave (za polovinu su niže od zdravih). Stablo je sa kraćim internodijama i zadebljalo. Na licu lista uočavaju se mozaične pege, a na naličju gusto bela navlaka od konidiofora i konidija. Na zaraženim biljkama formiraju se sitne glavice sa sterilnim ili šturim zrnima.
Lokalna infekcija ispoljava se u vidu žutozelenih pega nepravilnog oblika kao posledica sekundarne zaraze. Pege se vremenom uvećavaju, spajaju, zahvatajući veći deo lista. U uslovima povećane vlažnosti na naličju zaraženih listova u okviru pega pojavljuje se gusto beličasta navlaka od konidiofora sa konidijama. Cvetovi suncokreta su uglavnom sterilni ili proizvode malo semena koje je zaraženo, jer se micelija lokalizuje u semenu. Cvetovi stoje uspravno i ne pokazuju fototropizam.
Suncokret plamenjača na našim poljima, vrmene je za zaštitu
Koren zaraženih biljaka je slabije razvijen i tamnije je boje nego kod zdravih biljka. Sekundarne infekcije pogađaju isključivo odrasle biljke. Na licu lista se pojavljuju male hlorotične tačke nepravilnih ivica, a ispod njih, na poleđini lista, mogu da se formiraju beličaste pustule sa sporangijama. Ove zaraze ne nanose štetu biljci (biljke se razvijaju potpuno normalno). Ovakve biljke ne treba zanemariti jer predstavljaju opasan izvor infekcija.
Sekundarne infekcije se mogu manifestovati u latentnoj formi. U tom slučaju zaražena biljka ne pokazuje nikakav tipičan simptom bolesti. Seme sa tih billjaka može predstavljati izvor infekcije.
Geografska rasprostranjenost i simptomi
Plamenjača suncokreta napada porodicu glavočika (Compositae), samonikle i gajene vrste. Glavna biljka domaćin, koja ima najveći ekonomski značaj je suncokret (Helianthus annuus). Među samoniklim biljkama ističu se vrste koje pripadaju rodu Helianthus, kao i rodovima Artemisia i Xanthium.
Biljke domaćini
Patogen se održava pomoću oospora u obolelim biljnim ostacima ili micelijom u semenu. Oospore se mogu održati u stadijumu mirovanja do 14 godina. Raspadanjem korena obolelih biljaka oospore dospevaju u zemljište. Prezimele oospore pri vlažnim uslovima klijaju obrazujući zoosporangije u kojima se diferenciraju zoospore, koje vrše primarne zaraze klijanaca u proleće.
Epidemiologija
Zoospore imaju dva biča pomoću kojih plivaju u vodi i dospevaju u blizinu korena ili hipokotila. Zoospore klijaju u začetak hife koja prodire direktno u tkivo parenhima ostvarujući sistemsku zarazu biljka.
Zaraženo seme je glavni način širenja bolesti na veće udaljenosti i uzrok stalne kontaminacije nezaraženog terena. Spore se mogu prenositi vetrom.
Razvoju patogena pogoduje i povećana vlažnost zemljišta. Oospore klijaju u kapi vode pri temperaturi 9-22ºC (opt 15-18). U vreme nicanja suncokreta dovoljno je da se slobodna voda zadrži samo nekoliko časova na korenu da bi došlo do klijanja oospora i ostvarenja infekcije. Prohladno vreme i obilate kiše posebno u periodu 2-3 nedelje posle setve, u fazi klijanja i nicanja useva, pospešuje pojavu primarne infekcije. Da bi se smanjio broj primarnih infekcija potrebno je maksimalno skratiti fazu klijanja i nicanja biljaka primenom agrotehničkih mera.
Mere suzbijanja
Borba protiv ovog patogena podrazumeva preventivne mere:
-
- setvu otpornih sorti suncokreta
- setvu tretiranog semena (fungicidima na bazi metalaxyla)
- uklanjanje zaraženih biljaka da bi se izbegle sekundarne infekcije
- primena petogodišjnjeg plodoreda
- uklanjanje samoniklih biljaka
Izvor: Uprava za zaštitu bilja RS
Savet PIS VOJVODINA – Suncokret plamenjača
Preporuka proizvođačima je da pregledaju svoje useve, i ukoliko se uoče biljke sa simptomima navedenog patogena neophodno je njihovo mehaničko uklanjanje, kako ne bi došlo do sekundarnih infekcija.
Hemijske mere kontrole mogu se sprovesti preparatima na bazi a.m. Metalaksil M + mankozeb (Ridomil Gold MZ 68 WG, Alijansa) u količini 2,5 kg/ha.
Najvažnija mera kojom se smanjuje rizik od pojave plamenjače je poštovanje plodoreda (najmanje 5 godina), kao i setva tolerantnih hibrida.